Piše: Biljana S.Tomić
Nije da ne volim putovati. Volim. Ali meni moraju da se posloze sve te neke vazne kockice. Da slika bude kompletna. Poput lego kockica…
Nije da ne volim putovati. Volim, kao sto volim i ovaj Bec u koji sam dosla. Volim vidjeti kako ovdje zivot klapa. Uzurbana rijeka ljudi – s posla, na posao, skole, lica nasmijana, slusalice u usima… Volim vidjeti i ono sto se ne vidi, nego naslucuje. Tako se volim malo udaljiti od nasih prica i svakodnevnih jadikovki.
Nije da ne volim putovati. Volim. Da nisam dosla u Bec ne bih tako brzo saznala kako se drzavni mediji svakodnevno posprdno odnose prema Donaldu Trampu. Dnevna doza gluposti „najmocnijeg“ covjeka svijeta u obaveznoj rubrici „The Daily Trump“ gleda se sa simpatijama. Hahaha, isto kao kod nas!? Ih, zanesoh se. Kada bi se mi tako dnevno mogli sprdati s nasim politikusima? Kazu nema vise verbalnog delikta, to je natruha propalog komunizma!! Vraga nema. Vreba na svakom koraku, samo ga moras prepoznati. Ukoliko nisi „pazljiv“ zacas ti ode finansiranje u vraziju mater. Ovi iz opstine, kantona zacas zavrnu slavinu pa se ti pusi i vidi isplati li se imati dnevnu dozu – „necega“!?
Nije da ne volim putovati, ali da nisam sad dosla u Bec ne bih vidjela toliku silu policije i carinika tokom putovanja. Prvo u Bosni, pa Hrvatskoj, Sloveniji i na kraju u Austriji. Ovi posljednji, do jucer nevidljivi, poceli su se pojavljivati sa sirijskom izbjeglickom krizom, a sada su redovni. Traze, pregledaju! Svim muskarcima redovno kontrolisu pasose. Odnose negdje na provjeru, pitaju ih koliko para nose, traze da pokazu! Pa ti putuj!
Nije da ne volim putovati. Volim. Kao sto volim sto negdje, ni hiljadu kilometara udaljeno od moje Bosne i moje Tuzle postoji jedan skroz drugi svijet. Ljudi zive zivot u kojemu je politika i sve oko nje na posljednjem mjestu. Da ne pisem kako im je nevazno ko ih vodi, sta je ko rekao u javnom zivotu, ne brinu kada ce plate, penzije, kako dobiti posao, gdje ce im se djeca zaposliti, imaju li zdravstveno. Njih ne muce te brige. Tako da oni, sigurno, pojma nemaju da postoji jedna Bosna i Hercegovina koju je samo u prosloj godini zvanicno napustilo 15 hiljada mladih, mahom, obrazovanih ljudi. Sta je sa onim nezvanicno, sto ne znamo. Mozda su neki dosli upravo u njihovu zemlju.
Zato volim putovati tek da vidim da postoji jedan drugi svijet u kojem se normalnije zivi. Vjerujem da mnogi dijelite moje misljenje.
Nije da ne volim da putujem, ali je, ipak, lijepo otici od kuce.
PS Zao mi je sto u tekstu nedostaju fonemi afrikati, palatali. To je zbog njemacke tastature. Jedan moj prijatelj kaze da to svakako ne razlikujem, posebno c i c. Ovog puta nece imati zamjerku. Vi citajte pravilno. Hahaha i putujte!
