Foos je Taleseu odobrio objavu priče 2013. godine, a ove sedmice je ugledala svjetlo dana u američkom listu The New Yorker.
Foos je zajedno sa svojom suprugom, koja je znala za njegove voajerske navike, kupio motel 1966. ili 1969. godine. U godinama koje su uslijedile, a koje su okončane prodajom 1995., Foos je bilježio dnevnik onoga šta je vidio, uključujući seks, svađe i ubistvo.
Prema riječima novinara, Foos je bio voajer od svojih mlađih dana, a svoju opsesiju krunisao je kupovinom motela u kojem se napravio sistem posmatranja gostiju. U nekoliko soba Foos je probušio male rupe u plafonu iznad kreveta. Nakon toga, iznad njih je postavio posebne „ventilacione“ rešetke, a potom i prostrani tepih na tavanu kojem je mogao udobno ležati tokom svojih sesija.
Foos navodno nikada nije snimio prizore koje je posmatrao, a sebe je smatrao istraživačem i naučnikom poput Alfreda Kinseyja koji je svojedobno bio pionir u naučnom, i za razliku od Foosa, dopuštenom istraživanju i dokumentovanju seksualnog ponašanja muškaraca i žena.
Talese piše kako je Foose navodno svjedočio ubistvu 1977. godine, ali da policija nakon njegovog poziva nikada nija našla niti jedan forenzički trag zlodjela. Ne treba spomenuti da Foose vlastima nije otkrio da je zapravo bio svjedok ubistva zahvaljujući svojim rupama u plafonu. Naravno, ukoliko je priča o ubistvu istinita.
A da je cjelokupna priča i više nego tačna, tvrdi sam Talese koji kaže da mu je vlasnik motela pokazao svoj voajerski sistem iznad pojedinih soba motela.
Pored kažnjivog djela posmatranja seksualnog čina drugih bez njihovog pristanka, postavlja se i etički problem čuvanja tajne na koje je novinar Gay Talese pristao.
Foose je preuredio voajerski motel prije nego što ga je prodao, a 2014. godine zgrada je u potpunosti srušena.
