U čemu ljudi sve pronalaze smisao života? U čemu pronalaze smiraj i čime se bave da bi se dobro osjećali? Neko bira ples, neko spavanje, plivanje, borilačke vještine, no, bez sumnje, jedan od najljepših načina za relaksaciju je planinarenje.
Na temu planinarenja i planiranog Memorijalnog pohoda na Lupoglav, razgovarali smo sa mr. Zehrudinom Isakovićem, predsjednikom Planinarskog saveza BiH/FBiH.
„Motiva za planinarenje ima više i ponekad koji od njih će biti u prvom planu ovisi o osobi i njegovoj ličnoj psiho-fizičkoj konfiguraciji. Jedan od motiva može biti izazovnost i privlačnost same planine i prirode, estetski motiv. Također, sama fizička aktivnost koja donosi benefite za tijelo i duh, jer je svaka fizička ujedno i duhovna aktivnost. Motivacija je također i smisao, jer ljudi često odlascima na planinu i penjanju, savladavaju sve poteškoće i tim upoznaju bolje sebe, svoju nutrinu i suštinu. Kroz cijeli taj proces, cilj je da postanemo bolji ljudi da se bolje osjećamo“, kazao nam je Isaković.
Svi ljudi su različiti, različito djeluju na određene situacije, imaju drugačije afinitete, no, obično svi nakon prvog pohoda postanu opčinjeni i jedva čekaju da osvajaju razne vrhove, da pune duhovne baterije obilazeći mjesta i upoznaju sve ljepote majke prirode. Planinarenje je, uistinu, za sve generacije, jer, što ranije shvatimo ono što nam nudi, duže ćemo uživati u tome.
“Kod nas ne važi pravilo od 7 do 77 godina, jer kod nas djeca mnogo ranije kreću na pohode. Bukvalno, sa 2 godine počinjemo da ih vodimo i onda se cijelog života vole da planinare, a dokaz je i naš najstariji evidentirani planinar koji u svojoj desetoj deceniji života aktivno hoda po planinama, čita bez naočala, a dobar dio vitalnosti u njegovim godinama održalo je upravo planinarenje.”
Planinarenje ne gledaju svi isto, jasno je. Nekome je to i naporno, jer obično oni koji ne vole previše fizičke aktivnosti, planinare gledaju u čudu, jer, “šta on ima s onim ruksakom na leđima hodati na brdu, koji mu je cilj”. I obično su takva mišljenja ljudima sve dok ne stave isti taj ruksak na leđa i ne upute se na prvi pohod. Makar do bilo do obližnjeg brdašceta – uvide smisao u ljepotu šetanja, čistog zraka, druženja s brojnim istomišljenicima i zaljubljenicima u planinu i prirodu.
Još 1971. godine, tri, trojica ponajboljih, hrabrih, alpinista, krenuli su put Lupoglava ..
“Prilikom prvog zvaničnog zimskog osvajanja planine Prenj, na kraju svog puta, doživjeli su snažno nevrijeme. Tada prognoze nisu bile precizne i nisu mogli predvidjeti hirovito planinsko vrijeme. Pokupila ih je lavina. Dvojica su iz Zenice, jedan je iz Sarajeva i tada su imali po 21 ili 22 godine. Za alpinizam je to bila velika tragedija. Dvojica su sahranjeni na planini, a jedan je na groblju Bare u Sarajevu.”
Planinari od tada, u dane godišnjice njihove smrti, drugi vikend u februaru posvećuju njima, odaju im počast i trude se, ukoliko vrijeme bude na njihovoj strani penju se na vrh Lupoglav, visok 2102 metra.
I ove godine će, 11. i 12. februara stotine planinara će krenuti ka vrhu Lupoglava, tako da svi koji su ljubitelji planine i prirode, mogu da im se pridruže i da pokušaju zajedno s njima osvojiti ovaj vrh!
