Alfred Hitchcock svoje je traume pretvorio u filmska remek-djela, a jedna osoba bila je ključna za njegovu karijeru.
Legendarni redatelj Alfred Hitchcock rođen je 13. kolovoza 1899. godine u Londonu. Odgojen je u strogom okruženju, a kasnije je govorio kako su njegovi roditelji zaslužni za inspiraciju nekoliko scena u njegovim filmovima zbog kazni koje je dobivao kao dječak. Govorio je kako je tijekom djetinjstva često bio usamljen, a odnos s roditeljima u tome mu nije pomogao. Ispričao je kako ga je otac jednom prilikom poslao u lokalnu policijsku postaju da kaže policajcima neka ga strpaju u zatvorsku ćeliju na 10 minuta jer se kod kuće ponašao loše. Zbog toga je imao doživotni strah od autoriteta, a ta se tema provlačila kroz cijeli njegov opus.
Filmsku karijeru započeo je 1919. kao dizajner naslovnih kartica za nijeme filmove. Redateljski debi imao je 1925. filmom “Vrt užitaka”, no već je sa svojim prvim trilerom, “Stanar: Priča o londonskoj magli”, počeo oblikovati svoj jedinstveni stil. Uslijedila je “Ucijena”, prvi britanski zvučni film, a klasicima poput “39 stepenica” i “Dama koja nestaje” stekao je međunarodno priznanje koje mu je otvorilo vrata Hollywooda.
Na poziv producenta Davida O. Selznicka, 1939. preselio se u Ameriku, gdje je odmah ostvario golem uspjeh. Njegov prvi američki film, gotička drama “Rebecca”, osvojio je Oscara za najbolji film i donio mu prvu od pet nominacija za najboljeg redatelja, nagradu koju, ironično, nikada nije osvojio.
Uslijedio je niz danas kultnih filmova, uključujući “Sumnju”, “Ozloglašenu” te njegov osobni favorit, “Sjenka sumnje”. Pedesete godine prošlog stoljeća smatraju se vrhuncem Hitchcockove karijere. U tom je desetljeću snimio neke od svojih najcjenjenijih filmova: “Nazovi M radi umorstva” (1954.), voajerski “Prozor u dvorište” (1954.), glamurozni “Drž’te lopova” (1955.), špijunski “Sjever-sjeverozapad” (1959.) te psihološki kompleksnu “Vrtoglavicu” (1958.), film koji je 2012. godine u prestižnoj anketi Britanskog filmskog instituta proglašen najboljim filmom svih vremena, svrgnuvši s trona “Građanina Kanea”.
Početak šezdesetih obilježila su dva njegova najpoznatija djela. “Psiho” (1960.) bio je film koji je pomaknuo granice filmskog nasilja, šokirao publiku ubojstvom glavne junakinje na polovici filma i postao njegov komercijalno najuspješniji projekt. Tri godine kasnije, snimio je tehnički iznimno zahtjevan horor “Ptice” (1963.), u kojem je teror došao iz neočekivanog, prirodnog izvora.
Istovremeno, postao je i kulturna ikona zahvaljujući televizijskoj seriji “Alfred Hitchcock predstavlja” (1955. – 1965.), gdje je svojim crnim humorom i prepoznatljivom siluetom ušao u domove diljem svijeta.
Iza svakog Hitchcockova uspjeha stajala je njegova supruga i najbliža suradnica, Alma Reville. Vjenčali su se 1926. godine, a dvije godine kasnije dobili kćer Patriciju. Alma, i sama talentirana scenaristica i montažerka, bila je ključna figura u njegovoj karijeri. Surađivala je na gotovo svim njegovim filmovima, često bez službenog priznanja, a njezino je mišljenje bilo presudno.
Hitchcock je njezinu važnost najbolje sažeo u govoru prilikom primanja nagrade za životno djelo 1979. godine, kada je zahvalio četirima osobama: montažerki, scenaristici, majci njegove kćeri i vrsnoj kuharici, dodavši: “A njihovo ime je Alma Reville.”
Posljednje godine Hitchcockova života obilježene su narušenim zdravljem. Patio je od artritisa, ugrađen mu je pacemaker, a utjehu je sve češće tražio u alkoholu. Radio je na scenariju za svoj posljednji, nikad snimljeni film “Kratka noć”, no bilo je očito da se njegova era bliži kraju.
Krajem 1979. godine britanska kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je titulu viteza. Nekoliko mjeseci kasnije, 29. travnja 1980., preminuo je mirno u snu u svom domu u Bel Airu, u 80. godini života.
Njegov utjecaj na film je nemjerljiv; izrazi poput “hičkokovski” postali su dio opće kulture, a njegova sposobnost da secira ljudske strahove i stvara napetost ostaje nenadmašna.
