Ako svaki grad ima svoju legendu onda je naš Nedžad Zonić već ispisao stotine nezaboravnih trenutaka i ostavio svoj trag duboko u srcu ove čaršije, njegove čaršije. Njegova majstorska radionica je bila mjesto susreta svih namjernika koji su dolazili kod šnajdera, prijatelja, znalca a trebali su savjet, utjehu, pozitivnu energiju.
Mnogi ne znaju da je Nedžadov put prema doktorskoj profesiji presječen bolešću majke i nesebičnom brigom za nju. Mnogi ne znaju da je taj put ispunjen brigom za svojom porodicom i porodicama njegove braće koja su također prerano preselila. Mnogi ne znaju da je ta borba iznesena krojačkom radnjom koju je naslijedio, a ne odabrao. Mnogi ne znaju za hiljade pročitanih knjiga u njegovoj biblioteci i vječnom potragom za još jednom. Mnogi ne znaju i za sate provedene skupljajući antikvitete, poštanske markice, značke. Način na koji se ophodio prema svima, dobroćudnost njegovog bića, sve dobro što je davao drugima, a davao je nesebično i sa ljubavlju, ostaje što svi znamo o Nedžadu.
Otišao je bez pozdrava, a odnio je sa sobom i dio nas. Nije se štedio, a nije ni nas. Mi smo imali sreću biti dio njegovog univerzuma. Nikada u Tuzli više ništa biti isto neće. Ni mi nismo isti. Ostaju nam priče, anegdote i beskonačno sjećanje koje ga čini vječnim. Otišao je u legende.
