Ismet Mujezinović rođen je u Tuzli 1907. godine. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a po njenom završetku boravi u Francuskoj i pohađa kurs historije umjetnosti na Sorboni.
Prvi put je izlagao u Beogradu 1930. godine. Imao je izložbe i u zemlji i u inostranstvu. Učesnik je NOB-a od 1941. Iza sebe je ostavio izuzetne crteže, akvarele, grafike i platna, nastala u periodu od 1925. do kraja osme decenije 20. vijeka. Ismet Mujezinović bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Ismet Mujezinović biografija
Od trenutka kada je ušao u umjetnički život pa do kraja njegovog života smijenila su se tri različita razdoblja naše novije historije kojima odgovaraju tri jasna perioda i opusa Ismeta Mujezinovića.
Prvi – koji traje od prve samostalne izložbe 1926. godine do 1941. pun promjena, sazrijevanja, djelovanja na više područja, period humanističkog i ideološkog opredjeljenja i najzad, sjajnog kolorističkog procvata koji se završava 1941. godine, izbijanjem rat. Zatim ratni, koji traje četiri godine. I treći, poslijeratni, period velikih poduhvata, ciklusa, široke društvene afirmacije, period plodnih godina rada.
Nerijetko se kao prva i značajna djela Ismeta Mujezinovića pominju portreti seljaka, staraca, slikani pastelom, sada rasuti po privatnim zbirkama pa i muzejima i galerijama.
Prva samostalna izložba Ismeta Mujezinovića u Sarajevu
U oktobru 1926. priređuje prvu samostalnu izložbu u Sarajevu. Prvu značajnu cjelinu slika, s historijsko-kritičkog aspekta, sačinjavaju platna naslikana u tada aktuelnoj konstruktivnoj formi, a među ovim ono najbolje u okviru takvog shvatanja Mujezinović je postigao na portretima porodice Čaldarović, slikanim 1927. godine za vrijeme ljetnih ferija u Bijeljini.
Dvije godine boravka u Parizu, od 1931. do 1933, ne mogu se pratiti na uobičajen način iako je Mujezinović tada, kao i prije i kasnije, bio veoma produktivan. Nije mnogo slikao.
Proširuje svoje interesovanje na druge oblasti naročito na književnost, pozorište i film. Prije povratka u Sarajevo, gdje će se konačno nastaniti od 1936. godine, Mujezinović se zadržava u Zagrebu, na Akademiji 1933. i u Splitu 1935.
Na temu NOB-a je izradio veliki broj uljanih kompozicija i crteža. Mujezinovićevi radovi nalaze se po umjetničkim galerijama, muzejima, javnim zgradama u Bosni i Hercegovini i u privatnim zbirkama.
Iza sebe je ostavio izuzetne crteže, akvarele, grafike i platna, nastala u periodu od 1925. do kraja osmog desetljeća 20. stoljeća. Godine 1964., zajedno s Mevludinom Ekmečićem, osnovao je Galeriju istaknutih ličnosti odnosno Galeriju jugoslavenskog portreta, prvu i jedinu takve vrste na prostorima SFR Jugoslavije.
Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, te jedan od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu, grupe Collegium Artisticum i Udruge likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Bio je dio društva najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnika: Voje Dimitrijevića, Mice Todorović, Danijela Ozme i Romana Petrovića.
Radio crteže izrazitog kvaliteta i aktuelnosti
Tokom desetak godina djelovanja, kretanja i traganja od Pariza, Zagreba, Bijeljine, Splita, Gradca, Tuzle, Beograda do Sarajeva i odlaska u NOR, Mujezinović je u tom periodu stvorio dvije jasne cjeline: jednu čine brojni crteži izrazitog kvaliteta i aktuelnosti, a drugu slike nastale iz potrebe da se zadovolje mecene, klijentela, sredina i ublaže sopstvene materijalne potrebe.
Završavajući veliki ciklus Prelaz preko Neretve sa još jednom isto tako velikom slikom Ustanka, Mujezinović je završavao i svoj boravak u Sarajevu koje napušta 1953. i seli u rodnu Tuzlu.
Nema područja u kojem nije izrazio svoj ogromni talenat. Nema vremena u kojem nije bio, niti će doći vrijeme u kojem će prestati biti. Jedan je od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu. U njegovu čast, jedna ulica u Beogradu, opština Novi Beograd, dobila je ime ulica Ismeta Mujezinovića.
Umro je u rodnoj Tuzli 7. januara 1984. godine.
Autoportret sa spomenicom
Jedno od najznačajnijih djela Ismeta Mujezinovića je Autoportret sa spomenicom. Rad na ovoj slici autor je započeo 1966, a posljednji potez kičicom nanio je na platno 1970. Prema istaživanjima, to su burne godine u poslijeratnoj Jugoslaviji, obilježene su sukobima u partijskom vrhu, studentskim demonstracijama, bujanjem nacionalizma…
Kuća i Atelje Ismet Mujezinović
Kuća i atelje Ismeta Mujezinovića je izgrađena 1967. godine za umjetnika i njegovu porodicu.
Ismet Mujezinović se iz Sarajeva preselio u rodu Tuzlu 1964. godine, gdje aktivno nastavlja sa slikarskim radom i kulturno-društvenim angažmanom.
Atelje je postao važno mjesto okupljanja Tuzlaka, umjetnika i osoba koje su utjecale na razvoj kulturno-umjetničkog života u Tuzli. Mujezinović je živio i radio u ateljeu sve do svoje smrti 1984. godine. Kuću i atelje Ismeta Mujezinovića su posjećivali mnogi umjetnici, diplomate i sportisti. Josip Broz Tito je posjetio Mujezinovićev atelje 1966.g., a svjetski šampion u šahu Tigran Petrosyan 1983. godine.
Danas se u ateljeu nalazi spomen soba posvećena Ismetu Mujezinoviću, u kojoj su izložene lične stvari, fotografije, dokumenti i ordeni. U prostoru ateljea se održavaju privremene izložbe, koncerti, promocije knjiga, konferencije, radionice i drugi kulturno-umjetnički programi.
Kolekcija Ismet Mujezinović
Galerija Ismet Mujezinović ustanovljena je 2. decembra 1982. godine u okviru galerije portreta, koja obuhvata crteže, akvarele, grafike i slike umjetnika nastalih u periodu od 1925. godine do kraja osme decenije dvadesetog vijeka.
