Edgar Allan Poe, rođen kao Edgar Poe, bio je američki pisac, pjesnik, urednik i književni kritičar iz doba američkog romantizma.
Edgar Allan Poe rođen je u Bostonu 19. januara 1809. godine.
Godine 1826. Poe odlazi na studij na Virginijsko sveučilište, no izbačen je zbog kockarskih dugova, što ga dovodi u svađu s Johnom Allanom koji ga se tada odrekao kao sina. Godine 1827. pridružio se vojsci, lagavši o svom imenu i dobi. Godine 1830. stiže do West Pointa, ali je izbačen godinu kasnije zbog neizvršavanja dužnosti.
Godine 1836., Poe ženi trinaestogodišnju rođaku Virginiju Clemm, koja će kasnije od posljedica tuberkuloze postati invalidom te na kraju i preminuti, što se smatra uzrokom Poeovog neobuzdanog alkoholizma i uzimanja opijuma. Slavna pjesma Annabel Lee (1849.) posvećena je Virginiji.
Njegova prva zbirka, Priče iz Groteske i Arabeske, pojavila se 1840. godine, a sadrži jedno od njegovih najpoznatijih djela, Pad kuće Usherovih. U ranim 1840-ima, izlazi i Školjkareva prva knjiga, njegovo najprodavanije djelo.
Mračna poema o izgubljenoj ljubavi, Gavran donijela je Poeu svjetsku slavu kad je izdana 1845
Godine 1848., depresivan i u očaju, Edgar Allan Poe pokušava samoubistvo. Nakon toga je poslije zabave na putu novoj zaručnici nestao na tri dana. Pojavio se u vrlo čudnom stanju u Baltimoreu, gdje je i preminuo 7. oktobra 1849. godine.
Edgar Allan Poe: Annabel Lee
U carstvu na žalu sinjega mora
prije mnogo ljeta to bi –
življaše jednom djevojka lijepa
po imenu Anabel Li –
i samo joj jedno bješe na umu:
to da se volimo mi.
U carstvu na žalu sinjega mora
djeca smo bili mi,
al voljesmo se više no iko
ja i Anabel Li, –
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski anđeli svi.
I zato, u carstvu na morskom žalu,
pradavno ovo se zbi:
dunu silni vjetar sa neba,
sledi mi Anabel Li;
i doðoše od mene da je odnesu
njezini roðaci svi,
u grob na morskom je spustiše žalu
da vječni sanak sni.
Anđele je zavist morila što su
tek upola srećni ko mi:
da! Zato samo (kao što znaju
u onome carstvu svi)
dunu vjetar s neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.
Ali mi nadjačasmo ljubavlju one
što stariji bijahu no mi –
što mudriji bijahu no mi –
i slabi su anđeli sve vasione
i slabi su svi podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelijepe Anabel Li: –
Jer vječite snove, dok mjesec sjaj toči,
snivam o Anabel Li;
kad zvijezde zaplove, svud viđam ja oči
prelijepe Anabel Li;
po svu noć ja tako uz dragu počivam,
uz nevjest svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more huči i vri.
