Na velikom platnu stojala je njegova slika s jednog od brojnih koncerata u karijeri. Ispred dvorane postavljena je knjiga sjećanja.
U maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu okupila se nekolicina ljudi kako bi se prisjetili prijatelja Akija Rahimovskog. Komemoraciji su prisustvovali došli Zdravko Šljivac, Dino Jelusić, Dražen Siriščević, Zdenka Kovačiček, Mario Petreković i mnogi drugi.
Foto: Petra Anić-Božić/ 24sata.hr
“Svi koji su slušali mjuzu uopće, znaju o kome se radi. To treba zaslužiti. 47 godina je trajala simbioza za koju trebaju posebne, natprosječne kvalitete. Ono na što trebamo biti ponosni je da smo bili njegovi suvremenjaci, da smo živjeli u vremenu i mogli osjetiti njegovu emociju s bine. Nikad se nije štedio, samo tri slova, a dovoljno.” rekao je Nikša Bratoš.
– 1975. je došao i stigao je kod mene u stan i desio se potres. Mislim da je to bila najava njegovog dolaska, a kasnije je on uzrokovao potres. Pitao sam se je li trebao ovako završiti, no on nije imao u svojem sustavu kočnice. Nije se znao štedjeti, nije me slušao, uvijek je znao slomiti publiku i dvoranu. Bio je često kamenčić u mojoj cipeli, puno mojih bora je zbog njega, ali je zbog njega sve imalo smisla. Sudbina ovakvih zvijezda je da odu u tim mega eksplozijama, iako bi ja volio da smo kao starčići sjedili na klupici i hranili golubove. Svi smo mi bez obzira na fasadu nesigurni u sebe, uvijek je prije koncerta imao neku tremu, a ovo sve je potvrda da su ga ljudi zbilja voljeli – rekao je Husein Hasanefendić Hus.
Pjevač grupe Parni valjak sahranjen je u četvrtak na zagrebačkom Mirogoju, a preminuo je 22. januara u Sloveniji.
