Današnji nastavnici često ne znaju pokrenuti đake, a znaju ih zastrašiti i poručiti da nisu dovoljno dobri, zato je obaveza roditelja da pomognu djeci i motiviraju ih.
Većina djece ne voli pisati domaću zadaću ni učiti. To je, zapravo, razumljivo jer su prije toga nekoliko sati isto to radili u školi pa su im sve druge stvari u kući zanimljivije. Stoga zadatak roditelja nije da djecu nauče kako zavoljeti raditi domaće zadaće, već ih trebaju naučiti kako da izvršavaju tu obavezu na vrijeme i samostalno.
Roditelji često zadaću vide kao svoj problem, a ne kao djetetov zadatak. Stoga daju ultimatume, ljute se i viču na dijete, što na kraju rezultira porazom. Obaveza roditelja jeste stvoriti sistem prema kojem će dijete raditi zadaću, a dijete obavezu da izvrši.
Riječ “zadaća” izbacite iz upotrebe i koristite riječ “učenje”. Tada vrijeme za učenje postaje upravo to, čak i kada dijete nema zadaću, već će samo ponoviti gradivo ili se pripremati za ispit.
Rutina je važna za dijete od malih nogu pa je tako i s učenjem. Probajte se organizirati da to bude uvijek u isto vrijeme, a u odluku kada će to biti, svakako uključite dijete. Kad jednom to dogovorite, nema odustajanja niti promjena. Time ćete djetetu pokazati koliko je učenje i obrazovanje važno na ljestvici prioriteta.
Dogovorite se hoće li to biti odmah nakon škole i aktivnosti ili poslije, hoće li radije učiti u svojoj sobi ili uz vas u kuhinji. O svemu može odlučivati, osim o tome da ne želi učiti. Tu morate biti čvrsti i dati do znanja da je to jedina odluka koju donosite vi sami.
Rutina učenja neka bude jednostavna i predvidljiva. Započnite s pripremom svih potrebnih knjiga i bilježnica za taj dan, a završite slaganjem torbe i čišćenjem radnog stola.
Izvor: Avaz
