Prošlosedmično, novo privatno sijelo trojice plemenskih poglavica, čelnika SDA, SNSD i HDZBiH, navodni dogovor o spornim pitanjima, pa rušenje tog dogovora na Vijeću ministara i u Parlamentu BiH – ne samo da je konačno spadanje maski s lica tobožnjih demokrata i principijelnih lidera, veći i dokaz da je ova zemlja u rukama opasno bolesnih političkih perverznjaka, koji više i ne kriju da BiH smatraju privatnom prćijom, a sve nas svojim bespomoćnim taocima
KAO I DOSAD, I PROŠLE SEDMICE je svako od nas, ako je odlučio da primi dnevnu dozu medijskih informacija, morao biti spreman na ozbiljno ugrožavanje mentalne higijene. Nemogućnost izbjegavanja te doze, ne samo da je realna, već je i znak naše izdresiranosti za to da nas ništa ne smije iznenaditi i da nas sve što nam se saopšti – uz sav rizik po zdravu pamet – dodatno gura u poziciju bespomoćnih talaca političkih bolesnika i monete za lidersko-stranačko i političko-nacionalno interesno potkusurivanje. Ako je postojao neko kome to još nije jasno, minule nedjelje su ga u to uvjerila tri događaja, međusobno vezana i uslovljena do mjere, za koju se ne može reći da je neočekivana.
Najprije su se, u mjestu koje se zove Istočno Sarajevo, sastali lideri SDA-a, HDZBiH-a i SNSD-a, navodno da se dogovore o nekim od niza spornih pitanja. Tog dana, sastalo se i Vijeće ministara, a pod istim krovom i Predstavnički dom državnog parlamenta. Očekivalo se, po običaju, da ovi skupovi budu vezani k'o pupčanom vrpcom. I bili su: poglavice su javile da su se o nečem dogovorile, Vijeće ministara je, pak, odlučilo da ne usvoji dnevni red i da se raziđe, a parlamentarci su – na način klasične lakrdije – imali višesatnu pauzu,čekajući šta će im se javiti o sastanku lidera, pa da nastave raditi, tj. ne raditi.
TA SLIKA, PONOVLJENA NA već dobro uhodan, naopak način, ovog puta je uspjela toliko zabrazditi u vezi s nekim krupnim pitanjima, da je ozbiljno ugrozila granicu svake tolerancije. Očito se nastavlja ušančena stranačko-političko-etnokratska bitka, obojena napadnim l i d e r o k r a t s k i m onečišćenjem, s dominacijom dvojnog pakta SNSD-HDZBiH. Taj pakt odavno ne krije perverzni (=izopačeni, pokvareni) metod rada i alate s kojima želi doći do cilja: do „brisanja“ legalno izabrane Centralne izborne komisije (u kojoj nema dosadašnji presudan uticaj), do izmjena Izbornog zakona, po volji stranke koja nije osvojila ni osam posto vlasti prošlim opštim izborima, a decenijama vedri i oblači državnim i federalnim finansijama i pravosuđem, do postavljanja svojih ljudi na čelo ključnih državnih institucija (SIPA, Uprava za indirektno oporezivanje, RAK, OSA…), do uslovljavanja saglasnosti ministru bezbjednosti ispunjavanjem svojih zahtjeva, do odbijanja izmjena Zakona o VSTV-u i tretiranja VSTV-a, kao „svete krave“, do…
Spisak je dovoljno mučan i teško nesvarljiv, da bi mu se mogao prišiti ijedan drugi atribut, osim – diverzija. Kao sastavni dio pervertirane politike i etnokratsko-besprizornog šenlučenja, za koje se zna da kazne nema i da posljedica neće biti, aktuelna blokada je vrhunac nepojamne drskosti onih koji su uzurpirali vlast i o t e l i nam državu. I dok, s jedne strane, samo naivne čudi pasivnost međunarodnih plaćenika, zaduženih za ovu zemljicu, koji se odavno ne miješaju u svoj posao, dotle, s druge strane, buja disciplinovana i odana aktivnost stranačkih diverzanata – u ministarskim foteljama i poslaničkim klupama.
IAKO ONI NISU NI nova pojava, niti se tek sada potvrđuju u toj, divezantoj ulozi, ipak kao da sada s novim elanom ulaze u ovu fazu destrukcije i ono malo preostalih normalnih stvari imali. S osnovnim ciljem: da lokalnih izbora ne bude i da se dodatno „dokaže“ nemogućnost ove zemlje i njena „nepotrebnost“. Zato stranački dievrzanti, po nalozima perverznih poglavica, miniraju i sjednicu Vijeća ministara, pa bezumno ministarsko (nacionalističko) preglasavanje urodi neusvajanjem dnevnog reda, a onda se finale priča prepušta diverzantima u Predstavničkom domu, koji k'o s nokta odbacuju državni budžet. Prije toga su, dakako, sačekali vijest o razgovoru i (ne)dogovoru poglavica, pa sve ukrasili svojom razornom disciplinom i slijepom odanošću.
Najava održavanja nove sjednice Predstavničkog doma ove sedmice i novi pokušaj usvajanja budžeta, kao uslova za održavanje izbora, liči na „obećanje, ludom radovanje“. Suština priče je u CIK-u, Izbornom zakonu i onome što je van pameti, a perverzija je vrhunskog tipa: da pojedini resori i institucije „pripadaju“ bespogovono ovom ili onom narodu. I da je, recimo, Uprava za indirektno oporezivanje „hrvatska i biće samo hvatska, nećemo je dijeliti ni sa kim“. To može reći, i rekao je, samo onaj ko je bliži odgovarajućem medicinskom posmatranju, nego politici. A duboko je u politici i, nažalost, zapalo mu da o nama i o ovoj zemlji odlučuje.
