U jednom malom, al’ kraljevskom gradu, postoji jedan mali, a za njih tako veliki, najveći klub. Klub koji ima omladinski pogon, klub koji od malih, najmanjih dječaka pravi igrače koji sanjaju i ostvaruju svoje snove, kao što je Samir Bekrić Tuce.
Klub čija djeca imaju roditelje koji sve obaveze vikendima ostavljaju po strani da bi ih vodili po turnirima širom sjeveroistočne Bosne. Roditelje koji su najglasnija publika, roditelje koji navijaju iz sveg srca kao da se igra svjetsko prvenstvo, roditelje koji se raduju i tuguju s njima.
A ta mala djeca, na terenu ostavljaju srce, znoj i suze, igraju do zadnjeg daha. Tako mali, a tako veliki, istinski ljubitelji igre, kojima su lopta, klub i utakmica broj jedan. Djeca koja sanjaju velike snove i koja žele da jednog dana igraju u velikim klubovima i svojoj reprezentaciji. Nekima su uzor Ronaldo, nekima Yamal, a ima i onih čiju maskicu na mobitelu krasi Esmir Bajrektarević, a na utakmici nose trakicu kao Amar Dedić.
Za roditelje ove djece, oni su zlatna generacija, pa čak i kad na turnirima ne prođu prvi krug. Generacija koja ima po 15-20 medalja na zidovima svojih soba… Zbog toga svoje dane godišnjeg odmora čuvaju za putovanja s njima, o svom trošku, uz malu pomoć sponzora koje su sami pronašli…
Tako je i ovaj put. Odluka je pala da ih prijave na Umag Trophy 2025, turnir na kojem nastupaju djeca Juventusa, Milana, Dinama, Crvene zvezde… S ponosom ću reći da su prvi klub iz Bosne i Hercegovine koji je nastupio na ovom turniru. Bez ikakvih očekivanja, nadanja, samo sa željom da predstave svoj klub, svoj grad i svoju zemlju, da uživaju u zajedničkom putovanju, zajedničkom smještaju, novim poznanstvima, utakmicama…
Kakav god plasman da bude, za nas su oni najveći i najbolji. A nekad, negdje, neko će svoje snove ostvariti. Ne mogu znati, ako ne pokušaju, zar ne?
Piše: Mama fudbalera OFK Gradina – omladinski pogon, generacija 2015.
Zineta Mutapčić
