Ratni zločinac Radovan Karadžić na sjednici u Skupštini Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine, izrekao je prijetnje koje će se pokazati kao nagovještaj rata, tvrdeći da se muslimani u slučaju sukoba ne bi mogli odbraniti i da bi ih taj rat mogao odvesti u nestanak.
Karadžić je tada tvrdio da govori u ime srpskog naroda koji, kako je govorio, nikada nije započinjao ratove, ali ih je završavao.
Na toj sjednici tokom burne rasprave, pored ostalih, Karadžiću je replicirao i nekadašnji član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Nijaz Duraković, poručivši tadašnjem vođi Srba u BiH da se ne treba on kao takav poistovjećivati sa cijelim srpskim narodom.
– Nisam optuživao niti jedan narod, niti to želim. Nemojte se identificirati sa cijelim narodom, makar ste Vi njihov lider i ja to poštujem i uvažavam. Ako polemiziram s Vama gospodine Karadžiću, ne optužujem srpski narod. To mi nije ni na kraj pameti. Niti mislim da ste Vi srpski narod – poručio je Duraković.
Ovaj Karadžićev govor često je puštan u sudnicama Haškog tribunala kao dokaz o namjerama i planovima krvnika koji je 28 godina poslije osuđen na doživotnu robiju te presuđen za neke od najmonstruoznijih zločina koje je svijet vidio, a među kojima je i genocid.
