“Politika nije divljaštvo u Sloveniji kao što je u Hrvatskoj i u BiH, i možda čak i u Srbiji”
Bosna i Hercegovina je izašla iz inflacije prema posljednjim ekonomskim pokazateljima. Godišnja stopa inflacije u maju je iznosila dva posto, koliko je zabilježeno i mjesec ranije. Statistike su jedno, a realni život nešto potpuno drugo. Ukoliko bacimo pogled na supermarkete u BiH, lako je uočiti da su cijene osnovnih životnih namirnica i dalje izuzetno visoke. Prema podacima Agencije za statistiku BiH nivo cijena u junu 2024. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine viši je za 1,6 posto. Prosječni rast cijena zabilježen je u odjeljcima hrana i bezalkoholni napici za 0,3 posto, alkoholna pića i duhan za 4,0 posto, stanovanje i režijski izdaci za 1,1 posto, namještaj, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće za 0,8 posto, zdravstvo za 3,3 posto, prijevoz za 3,2 posto, komunikacije za 1,6 posto, rekreacija i kultura za 4,2 posto, obrazovanje za 1,9 posto, restorani i hoteli za 7,3 posto, te ostala dobra i usluge za 5,2 posto. Prosječni pad cijena je zabilježen u odjeljku odjeća i obuća za 8,8 posto.
Sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za mjesec juni 2024. godine iznosi 2.964,10 KM. Prosječna plata isplaćena u Federaciji BiH za mjesec april 2024. iznosila je 1.364,00 KM (posljednji objavljen podatak Federalnog zavoda za statistiku). Minimalna plata prema Odluci Vlade FBiH je 619,00 KM. Prosječna plata u Republici Srpskoj je 1.394 KM. Pokrivenost Sindikalne potrošačke korpe prosječnom platom je 46,02 posto, a pokrivenost Sindikalne potrošačke korpe minimalnom platom je 20,88 posto. Potrošačku korpu čine: prehrana 43,76 posto, stanovanje i komunalne usluge 13,20 posto, higijena i održavanje zdravlja 8,69 posto, obrazovanje i kultura 10,79 posto, odjeća i obuća 12,15 posto, prijevoz 4,66 posto i održavanje domaćinstva 6,75 posto.
Potreban nivo prihoda za normalan život u BiH bi prema riječima ekonomskog stručnjaka i analitičara Zorana Pavlovića minimalno trebao biti onoliki koliko je sindikat definisao u strukturi potreba jedne četveročlane porodice.
“On što je nažalost istina, to je da oba roditelja iako rade nemogu da imaju taj nivo prohoda koji propisuje ili definiše sindikalna korpa, jer ta korpa uključuje i prehranu i režijske troškove, nabavku odjeće, odlazak na godišni odmor, kulturno uzdizanje i slično, tako da je situacija objektivno takva da mi živimo i sa dvije plate u jednom vrlo skromnom režimu života, jer jednostavno nije moguće obezbijediti sve te potrebe koje bi normalni ljudi u normalnim zemljama trebali da imaju”, kaže za Forbes BiH Pavlović i dodaje:
Zašto je Slovenija odmakla od BiH i Hrvatske
“Situacija se komplikuje posebno po pitanju hrane i činjenica je da Uprava za indirektno oporezivanje BiH ne želi da pređe sa jedne stope PDV-a od 17 posto na onu diferenciranu ili na tri stope gdje bi na hranu,i lijekove i potrebe za bebe bila pet posto kao što je bilo usvojeno u Parlamentarnoj skupštini BiH prije godinu i po, pa je to oboreno na Vijeću naroda kao da je to protivno narodu srpskog i hrvatskog stanovništva. Tako su glasali protiv SNSD i HDZ. Situacija je vrlo teška i pošto naravno nemamo prihode na nivou potrošačke korpe onda se odričemo mnogo čega pa i na godišnji odmor se ide samo tri dana na vikend i tako nešto.”
Poredeći u ovom kontekstu BiH sa Hrvatskom, ali i Slovenijom, koja je kada je o životnom standardu, tj. ličnim primanjima riječ, značajno odmakla od svih republika bivše Jugoslavije, naš sagovornik naglašava kako smo došli u situaciju da se vrlo malo vodi briga o ekonomiji, odnosno stanovnicima. Da se toliko radi na bogaćenju prebogatih ljudi, a premalo na izgradnji jednog boljeg životnog sistema i poslovnih aranžmana.
“Hrvatska je otišla u situaciju da se sve bazira na turizmu, a poljoprivredu su potpuno zapostavili, ponešto ima industrije. Slično je i u BiH, samo što BiH ima doznake iz inostranstva,što čini relaksiraniju situaciju za neke porodice čiji su članovi u inostranstvu, a Hrvatska opet ima turizam. Istina, mislim da će zbog pretjerano visokih cijena i on ove godine značajno podbaciti.”
Na pitanje kako je Slovenija uspjela relaksirati ekonomski standard u odnosu na ex-Yu regiju, Pavlović pojašnjava:
“Slovenija je i u vrijeme bivše Jugoslavije, kako ja volim da kažem Titove Jugoslavije, čuvala stanovništvo u svojim ruralnim dijelovima, tako da su mašine odnosili njima u garažu, pa su oni na mašinama radili kada ne rade u polju. Čuvali su i poljoprivrednu proizvodnju i nešto što je bilo zapošljavanje u industrijama. Oni su, navest ću primjer, zbog propasti sa velikim mljekarskim industrijama i otkupom mlijeka napravili program proizvodnje sira, malih mini sirara u kućnim domaćinstvima. Gdje god su mogli da naprave s jedne strane uštedu, a s druge strane da razviju biznis, da ljudi ostanu na svojoj zemlji i da na njoj prave nešto od čega mogu da žive, su to i uradili. Izgradili su jedan vrlo interesantan sistem koji bi vrijedilo da pogledaju svi drugi koji žive u bivšim republikama Jugoslavije”, kaže Pavlović i dodaje:
“Slovenija je prvo, uvijek bila naprednija od ostalih republika, a drugo, oni su se pripremali i za privatizaciju i za sve te procese i uglavnom su to uspješno uradili, a ovi drugi baš i nisu. Tako da je nivo zaposlenosti i radne snage vrlo visok, visoki su troškovi, ali su i visoke plate, tako da su oni vrlo brzo uhvatili pravac kretanja koji je u skladu sa životom u evropskim zemljama.”
Koliko takav odnos prema ekonomiji svoje zemlje ima veze sa odgovornošću i disciplinom, naš sagovornik pojašnjava: “Ima jedna stvar koju morate da razumijete, politika nije divljaštvo u Sloveniji kao što je u Hrvatskoj i u BiH, i možda čak i u Srbiji. Dakle, političari su ljudi koji moraju dokazati svoje rezultate da bi ostali tu gdje jesu, tako da, vidjeli ste da je promjena i po tom osnovu u Sloveniji značajna bila”, zaključuje Pavlović na kraju.
