TuzlaU fokusu

EKMEČIĆ: Galeriju portreta preimenovaše u neki “seljački” Centar za kulturu




Galerija portreta u Tuzli nakon 53 godine bogate historije, zajedno sa Domom mladih, te Domovima kulture u Lipnici, Husinu i Gornjoj Tuzli spojena je u Centar za kulturu. Taj potez gradske vlasti izazao je veliku zaprepaštenost i uznemirenje među kulturno-umjetničkim stvaraocima i javnim radnicima Grada i cjelokupnoj kulturnoj javnosti Tuzle, među kojima je svakako i Mevludin Ekmečić koji je bio direktor ove ustanove 25 godina.

Mevludina Ekmečića, akademskog slikara i počasnog doktora Univerziteta u Tuzli, posjetili smo u njegovom domu i ateljeu u Tuzli, gdje se prisjetio po njemu lijepih sjećanja iz prošlosti koje ga vežu za ovaj grad, rad sa Ismetom Mujezinovićem i samo stvaranje Galerije portreta.

U svojoj nadahnujućoj karijeri bio je najbolji student zagrebačke akademije. U Tuzlu je došao iz Zagreba, da bi 1964. godine, zajedno s Ismetom Mujezinovićem, osnovao Galeriju jugoslavenskog portreta, prvu i jedinu takve vrste na prostorima nekadašnje zajedničke države.

“Bio sam profesor u Gimnaziji, ali kako nisam imao dovoljno časova radio sam i u OŠ “Centar” kao profesor. Vlast je došla na ideju da se osnuje galerija, ali nismo imali niti prostor, niti kadra, niti sam ja želio biti direktor. Ja sam slikar. Tada je i Sarajevo željelo da mi budemo ekspozitura Umjetničke galerije Sarajevo. Meni se to nije dopalo i ja sam želio da mi osnujemo novu galeriju. Kako sam crtao portrete, a i mnoge moje kolege nisu imale gdje da izlažu, predložim da se osnuje galerija, kasnije je prozvana Galerija Jugoslovenskog potreta. U toj ideji me podržao Nebojša Nikić. Tako sam ja ispred škole poslao pisma umjetnicima da pošalju svoje portrete poznatih osoba, ponajviše književnika jer su i djeca o njima u školi učila, tako da smo spojili gradivo sa likovima. Četrdeset i sedam umjetnika je poslalo svoje radove koje su djeca uokvirila pravo galerijski. Drugog oktobra na Dan oslobođenja u školi Centar postavljena je prva izložba portreta. Izložbu otvorenom je proglasio Rodoljub Čolaković premijer BiH u Jugoslaviji koji je i predvidjeo budućnost galeriji. Nakon toga, dobili smo jedan prostor na mjestu sadašnje Elektrotehničke škole.” – rekao nam je Akmečić i dodao da je Galerija od osnivanja važila za unikatno mjesto kojim se ponosila Tuzla, BiH, pa i čitav region.

“Žao mi je kada vidim na šta se i Interbifep doveo. Kada se samo sjetim kako sam Prvi Interbifep ovdje u kući sklapao. Mi smo dovodili svjetske majstore crteža i grafike, a danas su to neki amateri. Nazovem Mersada Berbera, akademika Petra Omčikusa, dajte mi najbolje portretiste koje poznajete da ih kontaktiram i uvrstim u bijenale. Danas je to drugačije.

Prije par godina gradskoj vlasti je je predložio da se Atelje Ismet Mujezinović proširi, kako bi 4.000 Ismetovih radova koji leže u podrumu, u mraku bili izloženi da ih svi mogu vidjeti, međutim, ideja je odbijena.

“Ismetov rad još uvijek nije valoriziran. Njega se mora staviti na pravo mjesto, a koje bi to drugo bilo do njegove kuće koja bi bila otvorena 24 sata, u kojoj bi se i ostali zaljubljenici u umjetnost mogli edukovati, držati radionice, predavanja.”

Na čelu Galerije ostao je do 1990. godine, a nekako se prirodno činilo da će najveći broj njegovih radova ostati zauvijek u odajama te kulturne institucije.

“U Tuzli sam postigao sve. Ovdje sam i počasni doktor i akademik. Bio sam 25 godina direktor Galerije i nekako bi bilo normalno da sam svojih 2.000 radova darovao Galeriji. No, mene niko iz Galerije godinama ne pita nizašta pa ni za zdravlje.”

To je bio razlog zbog kojeg se odlučio da svoje radove ostavi u “Legatu porodice Ekmečić” u Brčkom, gdje je proveo djetinjstvo – kaže Ekmečić.

http://radiokameleon.ba/2017/11/14/tuzla-za-pocetnike-kako-je-mevludin-ekmecic-spasio-portal-behram-begove-medrese/

Ukoliko smatrate da je vrijeme da se zaustavi uništavanje kulture, te da vratimo Tuzlu na mjesto simbola građanskog duha, te da se izborimo protiv kulturocida, peticiju možete potpisati na OVOM LINKU.

 



Back to top button