Kaže mi sinoć jaran, „uz pljuge i pivo“ ( Štulić), kako baš nije dobro što pišem „ovakve“ tekstove. To mi i supruga stalno trubi, uostalom. Jer, deklarišem se javno kao „buntovnik“. „Ko će mi onda, kao takvome, dati posao?“ Milodušnici, dušebrižnici, kao, stalo im do mene….
Sva ta situacija, podsjeti me na njemačko društvo nakon Drugog svjetskog rata. Naime, svaka doslovce porodica u Njemačkoj, dala je ( što dragovoljno što mobilizacijom) vojnika u Vermaht, SS, ili neku drugu vojnu formaciju… Zna se šta je i kakve zločine počinila Njemačka vojska. Kada su poraženi, Nijemci su nastavili živote, kao da se ništa nije ni desilo… Kolektivna šutnja. Svi su znali SVE, no niko nije javno govorio o tome…
Ali bosanski mentalitet nije ni sličan njemačkom. Barem nije bio do sada. Jer, veliki dio Bosanaca – ŠUTI. Šuti, jer se boji za svoje uhljebljene guzice bez obzira na čistotu obraza, bez obzira što svakodnevno gleda, čita, trpi NEPRAVDU i okreću glave u stranu, papci, idu „uz guzove vladajućoj oligarhiji“, čuvajući kvadratiće svoje robovske „slobode“ u obliku posla „za stalno“, npr.
Bože, na koliko sam samo bio sijela i druženja, gdje se raspravljalo o nedaćama i nepravdama vlasti, zaklinjalo na pobunu i reakciju, a ujutro, kad alkohol ispari iz „sveznajućih“ glavica – pojeo vuk magarca, kao da se ništa nije ni pričalo…Revolucionari iza kafanskih stolova. Koji jutrom ženama uz guzove žure i šefovima klimoglavaju, kao one kič marionete ( lutke cuka, maca, klovnova…) koje gastabajteri stavljaju kao ukras na kokpit skupih automobila….
E, ima neki ŠMIGRL PAPIR u mom odgoju i karakteru, koji mi ne da da kližem „uz, niz guzove“ vladajućih struktura, ako dotične strukture nisu na strani pravičnosti, ako su korumpirane, nepotističke i kriminalne. A jesu. Itekako.
Zato, hvala svim „prijateljima“ koji mi savjetuju da „ušutim“. Neka peru svoju savjest bilo kako i bilo gdje, samo mimo mene. Jer, neće mi još dugo ostati prijatelji, kao takvi. Žena mi odavno ne kuha ručak ( ali od žene mi i ne smeta, dobra je majka), no smetaju me „deklarativni na riječima“ prijatelji, koji me savjetuju da se učlanim u neku stranku i namažem puterom glavu…( da lakše uklizim u anuse prdibegovića, nehljebovića i krimanalaca u raznim organima vlasti).
Zato javno kažem – N E Ć U!
Neću, jer hoću da rahat navečer spustim glavu na jastuk. Jer hoću da savjesno obavljam svoj posao, znajući da ga radim zbog STRUČNOSTI a ne PODOBNOSTI. A to moji, svi bivši i sadašnji učenici, vrlo dobro znaju…
Ne mogu uzeti „pedesettrojku“ ( mitraljez, za one koji ne znaju ili neće da znaju), pa ulicama tamaniti gadove koji od mog djeteta kruh otimaju iz usta. Mislim, mogu. Ali nisam do te mjere „radikalan“, po ubjeđenju sam legalist i poštujem humana civilizacijska načela ( ista ona iza kojih se kriju kreature VLASTI u liku Gutića, Muratovića, Izetbegovića, stranački postavljenih direktora škola, itd. itd…). No zato, mogu JAVNO , da svi čuju, pisati i razotkrivati ono, što drugi iz straha za svoje uhljebljene guzice – ne smiju ni izreći ni pred mužem ili ženom, a kamoli negdje javno ( u zbornici npr.).
Zato, ne morate „lajkati“ moje tekstove. Ili pak, „lajkajte“, da umirite malo svoju gluhonijemu savjest…
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
