Ovih dana navršavaju se dvije godine, otkako sam dobila priliku za novi život. Nekome možda nije dugo, ali meni… meni su to velike, važne i, sa zdravstvenog aspekta, veoma uspješne dvije godine.
Ponekad ne možeš povjerovati. Čak sam na posljednjoj kontroli kod ljekara, kada me upitao o datumu moje transplantacije, bez razmišljanja zagrmila, da će 16. februara biti godina. Onda, udaljavajući se od ordinacije, lupih se po čelu i shvati da sam krivo odgovorila. Iako sam stalno u tom filmu, eto dogodi se, da ti se taj film malo i premota.
I tako, kako to biva na sve značajne datume i ja sam za ovaj februarski, na koji slavim novi rođendan, nekako emotivna.
Stalno zahvajujem Bogu, našim ljekarima i ostalom osoblju na UKC-u Tuzla. O njihovoj stručnosti i požrtvovanosti mogle bi se stranice napisati. Imamo mi predanih ljudi, itekako. Ipak, najveću zahvalu, s razlogom, upućujem porodici moje donatorke. Zamislite te heroje koji u trenutku najveće tuge i boli, donose tako humanu odluku i doniraju organe kako bi spasili i poboljšali kvalitet života nekih ljudi koje uopće ne poznaju. Zahvaljujući takvim herojima¸živim ja, i desetine drugih. Mi smo pokazatelji da transplantacijska medicina u BiH, konkretno u Tuzli, ima šansu. Razvija se, istina sporo, ali time već treba da se zabavi naša vlast, jer dragi moji, nije nikakvo rješenje da ukoliko se nekome dogodi ovakav problem, skuplja pare za odlazak u inostranstvo. Očito je, a i primjeri nam pokazuju da mi imamo potencijal.
Nastavak čitajte na : Dan kad dobijete priliku za novi život slavite kao svoj drugi rođendan!
