Prošli izbori. Uvjerili smo se da život ide dalje nakon 7. oktobra. Dakle, zabavili ste se, potrošili novce iz budžeta dok ste službenim vozilima obilazili mrtve i žive, koji vas uredno nagradiše glasom.
Ne bih ja vas nešto pretjerano kritikovala, kad ste dobri većini, mora da ja nisam dobro povezana sa svojim mozgom i ne vidim to dobro koje činite Bošnjacima, Srbima i Hrvatima. A da, pa nisam ja konstitutivna (još mi niste pojasnili šta to znači, ravnopravnost nije), Bosanka sam i šta tražim u zemlji u kojoj svi imaju svoj tor i svoje zaštitnike od neprijatelja iz ulice.
Sad se okupiraju podjelom fotelja. Ne sikira njih što je tamo neko osuđivani kriminalac, što neki za moj životni vijek nisu dvije dobre stvari napravili, najvažnije je ko će najviše fotelja dobiti jer na stolicama oni odavno ne sjede, rekli im da su loše za kičmu.
Dok vi računate ko će više fotelja da ugrabi, mi još hodamo od vrata do vrata čekajući da nas neko zaposli, molimo za neki projekat ili istražujemo zakone EU, učimo jezike pa odosmo da u kasnim dvadesetim počnemo kućiti za sebe.
Oni vas zabavljaju pričajući o nekim koalicijama za svoju dobrobit. Znate onu: “Glasajte da nam bude bolje”. Njima je bolje. Mandati su tu, hiljade na račun će da kapaju svaki mjesec, biće i za neki autić, a i za stan u Sarajevu da se ljudi ne pate putovati.
Pretpostavljam da je u Sarajevu najmanje Sarajlija jer koliko je došlo s onim nesretnim ratom, više ih je došlo političkim migracijama. Ko će se vratiti u selendru, valja obuti opanke, a žena vidjela grada, pa zaboravila i pitu razvući, a kamoli opanke obuti.
Eh, dok se bavite ko će s kim u koaliciju i kako baš nacionalisti opet dobiše izbore da vas podsjetim da vam plate kasne, nemate zdravstveno i penziono, a i ako imate na minimalcu je, taman da u starosti imate za lijekova.
Penzija vam ni u izbornom mjesecu nije pokrila sve režije i hranu, stiglo grijanje pa ste u minusu, al nek’ se glasalo za svoje.
Jučer su rekli kako nema mjesta na birou i kako nemam pravo na liječenje jer izgubili su mi index na faxu pa sam potvrdu čekala 4 mjeseca. Ni kolegica nije dobila posao bez obzira što joj je prosjek iznad 9. Sretoh i onog ‘malog’ iz škole, dvojka mu bila plafon, ali reče radi u nekoj državnoj instituciji, u prvim redovima je stranke. Za malu raju još sakupljaju novce za operacije, nema se, a bolest je skup sport.
To je naša svakodnevnica voljeni mi građani, ako vas uopšte ima jer ovdje si prvo Bošnjak, Hrvat, Srbin, a ostalo ako stigneš.
Dakle, ti što vam mašu sa ekrana televizije ni večeras ne brinu o svemu navedenom već o broju fotelja i plati koju će primati još 4 godine.
Moja državo bolje da nas u tebi ovakvih nema, Angela pobijedila si i ove izbore.
Mreža mira
