“Što te nema, što te nema, kad na mlado poljsko cvijeće biser nize ponoć nijema kroz grudi mi pjesma lijeće što te nema, što te nema. Kad mi sanak pokoj dade i duša se miru sprema, iz srca se glasak krade što te nema, što te nema a-a-a, što te nema…”
Talentovani ljudi samo polako odlaze, a novi se baš i ne rađaju. U ovdašnjem vaktu ne cijene se prave stvari. Davno su se prestale cijeniti. Teta Jadranka nam je juče otišla Negdje Gore. “Život je jednosmerna cesta…” Bila je vrhunski kantautor i pjevač. Ostavila je veliko bogatsvo iza sebe, a pri tom ne misleći na materijalnu imovinu i brdo love. Od prave umjetnosti se ne može živjeti na visokoj nozi.
“Kako ona zna, majke ti?”, pitat će se pojedini. Znam, jer sam spontano ušla u taj svijet. Umjetnost ne rađa bogatstvo, ona radi nešto mnogo više – mijenja svijet! Razumijem da ljudima danas treba novac. Obzirom da pričam o umjetnosti, neću se držati ekonomskog stajališta, mada mi to profesija nalaže. No, ne živim po ustaljenim obrascima. Imam ja neke svoje.
Kada sam pomenula da se talentovani ljudi više ne rađaju mislila sam na one ljude koje proizvodi Grand produkcija. Oni se proizvode. Može se proizvesti laptop, ali ne čovjek i talent. No, kako vidim, dobro im to ide.
“Narodnjaci sve vam je u šaci, ma zašto da se baci, ostavite nešto i za nas. Narodnjaci, braćo i zemljaci, pa budite ortaci i smanjite taj gas…”
Umiremo. Napustio nas je skoro i Dragan Gaga Nikolić, vrsni glumac. Ali, nekako mi srce bude na mjestu kad pomislim da još ima dobrih glumaca. Bila sam onomad na jednoj predstavi koju su radili učenici ŠKC-a. Kako su to samo talentovana djeca! Poznajem nekolicinu djece koja imaju talent i koja će da ga njeguju.
Marinko Madžgalj više nije u zalagaonici ovog propadanja i ludila. Višestruki talent! Pored savršenog glasa, koji je ujedinio sa Ognjenom Amidžićem, do nenadjebivih filmova Crni Gruja, Ranjeni orao. Mlad, lijep, pametan i talentovan.
Znate šta? Bog Tamo Gore formira dobru raju. Počivajte u miru, naše legende.
