Jedna od najaktuelnijih tema među akademskom zajednicom i studentima u Tuzli je stanje u visokom obrazovanju koje mnogi ugledni profesori ocjenjuju veoma lošim, uz brojne probleme što usporavaju njegov nužan razvoj.
Vanredna profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli na Katedri za menadžment Sabina Alibegović Đonlagić koja se tokom akademske karijere prvenstveno bavila istraživanjima iz područja menadžmenta i poduzetništva, poseban istraživački interes usmjerila je na upravljanje znanjem, razvoj društva i ekonomije znanja te problem razvoja i funkcioniranja obrazovanja.
Teme koje je obradila u magistarskom radu i doktorskoj disertaciji ukazuju na značaj obrazovnog sistema, ali ne kakav BiH ima danas nego reorganiziranog, jasno određenog i pozicioniranog.
U razgovoru za Fenu kaže da su i najnoviji rezultati PISA-e jasno pokazali da je obrazovni sistem u BiH u cijelosti devastiran, nemoćan, arhaičan i nefunkcionalan.
Ona ističe da je veliki broj apsurdnih podataka koji potvrđuju činjenicu da BiH ima fragmentiran sistem, na nedopustivo velikom broju nivoa odlučuje se o pitanjima obrazovne politike, na sceni su interesi koji nisu proizvod jedinstvenog stava temeljenog na općepoznatim sistemima dobro organiziranog sistema, a interesi raznih politika prelamaju se preko obrazovnih institucija.
– Okvirni zakon o visokom obrazovanju koji treba mijenjati, fragmentirana obrazovna struktura, slaba saradnja s okruženjem, vrlo loša kadrovska politika, sticanje diploma na sumnjiv način, smanjen broj mladih koji žele da upišu studije, evidentan politički utjecaj i nespremnost političara da se ozbiljno uhvate u koštac s ovom problematikom, pogrešna primjena principa Bolonjskog procesa i niz drugih slabosti ukazuju na svu problematiku obrazovnog sistema u BiH – mišljenja je profesorica Alibegović Đonlagić.
Kada je u pitanju Tuzlanski kanton, smatra da je nepostojanje strategije razvoja visokog obrazovanja dovelo do mnoštva problema u toj oblasti.
– Upitna je društvena opravdanost velikog broja visokoobrazovnih institucija u Tuzlanskom kantonu, posebno imajući u vidu da većina njih realizira iste ili slične studijske programe, a da se istovremeno broj srednjoškolaca smanjuje. Studijski programi nisu modernizirani godinama i pitanje je da li omogućavaju zapošljavanje studenata nakon okončanja studija – istaknula je.
Navodi da je prošle godine upisano na visokoškolske institucije 27.946 studenata, što predstavlja pad za 10 posto upisanih na javne i šest posto na privatne univerzitete. Pad je dramatičan, smatra ona, navodeći da se može čak govoriti i o nekoliko desetina hiljada manje upisanih studenata.
– Nažalost, Univerzitet u Tuzli nije imun od svih ovih problema. Negativna selekcija kadra, snižavanje standarda u svakom pogledu od napredovanja, organiziranja nastave pa i evidentnog političkog utjecaja su sigurno samo neke od slabosti. Ovaj univerzitet sigurno da ima problema koji su vezani za njegovo vanjsko okruženje, ali mnogobrojni su i interni problemi koji se tiču i neadekvatne kadrovske strukture, loših uslova za naučno-istraživački rad, zastarjelih studijskih programa i drugo – smatra Alibegović Đonlagić.
Za nju je zabrinjavajuće što ne vidi da institucija Univerziteta, koja je veoma značajna u Tuzlanskom kantonu, želi da definira viziju razvoja i prevaziđe brojne slabosti te definira put kojim želi ići.
Smatra nužnim suočiti se s nekim specifičnim problemima, poput sporog prilagođavanja kurikuluma te propisa i planova novim potrebama, loše kadrovske strukture, tromog i prereguliranog sistema, nedostatka praktičnog rada tokom studija, potpuno ugašene izdavačke djelatnosti, neizgrađenog sistema osiguranja kvalitete, nedovoljnog investiranja u infrastrukturu, pa i neriješenog pitanja lokacije univerzitetskih objekata.
– Posebno želim istaći slabljenje procesa internacionalizacije. Svakako da je politički utjecaj snažna prepreka normalnom i potrebnom zamahu razvojnih procesa na Univerzitetu u Tuzli – upozorila je.
Komentirajući zašto se na Univerzitet u Tuzli upisuje sve manje studenata, profesorica Sabina Alibegović Đonlagić smatra da su razlog sve prisutniji negativni trendovi u osnovnom i srednjem obrazovanju. Međutim, naglašava da je jedno od ključnih pitanja i zašto univerzitet u Tuzli veoma slabo sudjeluje u međunarodnim projektima.
Podsjeća da je nekada Univerzitet u Tuzli imao daleko više međunarodnih sporazuma koji su rezultirali i zajedničkim projektima, nabavkom opreme, razmjenom nastavnika i studenata i drugim aktivnostima. No, navodi da danas na Univerzitetu postoji problem u podkapacitiranosti Ureda za međunarodnu saradnju. Malo je studenata i nastavnika, kaže ona, koji dolaze na razmjenu što govori upravo u prilog tome kakva je percepcija Univerziteta.
Alibegović Đonlagić smatra potrebnim, da bi se stvorile pretpostavke za jačanje internacionalizacije, ojačati Ured za međunarodnu saradnju kompetentnim ljudima za pisanje i provedbu projekata. Također, potrebno je učešće u projektima i njihovu provedbu regulirati fleksibilnije i transparentnije, ojačati kompetencije nastavnika u području projektnog menadžmenta, ali i jačati saradnju i veze sa evropskim visokoobrazovnim institucijama i institucijama u okruženju koje su danas prepoznate kao kvalitetne i rangirane na Šangajskoj listi.
Izrazila je žaljenje što vrlo rijetki profesori iz akademske zajednice govore o potrebama reforme visokog obrazovanja.
– Iskreno se nadam da i među našim kolegama ima dovoljno spremnosti da se prihvate potrebne promjene, jer ovako kao do sada očigledno više neće moći funkcionirati. Dakle, mnogo toga se mora uraditi da bi ovo postala jedna od bitnih karakteristika djelovanja Univerziteta – kazala je Alibegović Đonlagić.
Profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Sabina Alibegović Đonlagić već neko vrijeme zagovara uspostavu adekvatnog pravnog okvira za razvoj visokog obrazovanja, kao i odgovarajuća finansijska sredstva za njegov razvoj.
– Svjesna sam da promjene u BiH ne mogu nastati preko noći, ali je jako važno da se o ovom pitanju govori i više nego što u javnosti danas možete o tome čuti. Ako se u narednom periodu ne dese neke promjene u visokom obrazovanju u BiH, sigurna sam da će se mnoge institucije naći u velikim problemima i da će njihovo funkcioniranje biti ugroženo, što bi imalo nesagledive posljedice za našu državu i društvo. Univerziteti ne bi trebali biti, već oni jesu temeljni stub razvoja društva i postavimo si pitanje da li kanton ima neku drugu instituciju koja može preuzeti tu ulogu – zaključila je.
Profesorica Alibegović Đonlagić autorica je četrdeset naučnih članaka, ima četiri objavljene knjige u BiH i inostranstvu, a učesnica je i voditeljica 12 naučnih i stručnih međunarodnih i domaćih projekata.
Izvor: Fokus.ba
