…i da budemo do kraja otvoreni: višemjesečno mučno, besmisleno i opasno, čak tragično, petljanje s osiguravanjem korona-vakcine u Federaciji BiH, obećavalo je kraj prošle sedmice, ali je opet sve bespotrebno zamršeno političko-stranačkim kapricima, što je još većom učinilo odgovornost za novi rast broja zaraženih i preminulih, koji to, da je vakcina osigurana na vrijeme, nisu morali biti
PREVARIO SE SVAKO KO JE (kakav sam i sam bio) prošle sedmice pomislio da će napokon mobilisana Vlada Federacije, nakon što je u kratkom roku formiran ad hoc tim za nabavku korona-vakcine, ovaj problem riješiti. Poslije okončane tenderske procedure i odabira dvije firme – MGM Farm d.o.o. iz Kaknja i „Krajina group“ d.o.o. iz Banja Luka – preko kojih bi se nabavilo 350.000 doza vakcine, dobismo dramu: Davor Pehar, direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije je odbio da s ovim firmama potpiše ugovore, što bi omogućilo da se do vakcine dođe početkom ove sedmice, jer se, kako kaže, boji da će završiti u zatvoru (?!). Umjesto da potpiše ugovore, otišao je u kućnu izolaciju, jer je, tvrdi, bio u kontaktu sa zaraženom osobom.
Oni koje je sve ovo iznenadilo, vjerovatno su manjina među pažjivim pratiocima višemjesečnog natezanja, tumaranja, petljanja i paralize federalnih vlasti u obavezi nabavka vakcine. Oni, pak, koji nešto više znaju, a naročito oni koji umiju sabrati dva i dva, kad je o stranačko-političkim odnosima u Federaciji riječ, sve ovo će očas razumjeti kao novi korak u preganjanju HDZ-a BiH i SDA. Pehar je, naravno, HDZ-ov kadar, a potez koji je povukao odmah je protumačen kao HDZ-ov manevar, koji bi mogao imati važnu ulogu u tekućim, hronično neuspješnim pregovorima ove stranke sa SDA-om u vezi sa izborom nove Vlade Federacije i, pogotovo, famoznim izmjenama Izbornog zakona BiH.
BILO OVO TAČNO ILI NE, besmisleno je, glupo i krajnje opasno. Jer, i danas, kao i prethodnih dana, vijesti će nam, vrlo vjerovatno, kazati da je broj novozaraženih u BiH četvorocifren, a da se preminuli već dugo broje desetinama. Hoće li ikome od onih koji su zaduženi i odgovorni za ovo pitanje, neko najzad kazati da se moraju smatrati krivcima za zarazu i za to što su mnogi izgubili bitku sa koronom? I još preciznije: hoće li se iko sjetiti da naglas kaže kako je, posredno, nesposobna vlast, koja u nabavci vakcine kaska čak i za nekim zaostalim afričkim državama, doslovce kriva za smrt mnogih?
Nije jasno hoćemo li dočekati postavljanje tog pitanja na sav glas i, pogotovo, očekivani odgovor. Ali, zato je više nego jasno da smo, u vezi s vakcinisanjem, postali predmet ismijavanja, karikiranja i sprdnje, ne samo o zemljama okruženja kad je riječ, nego i kad je u pitanju evropska slika borbe protiv pandemije. Ukoliko se sagleda iz unutrašnjeg ugla, onda je to ismijavanje još tragičnije: od početka vođena, umjesto kao državna briga, kao takmičarska bitka između entiteta, borba protiv pandemije se svela na nadmetanje u tome ko je uspješniji, pametniji i vještiji, a svakonevni izvještaji o broju zaraženih i preminulih su morbidno pretvarani u rivalitet RS-a i Federacije i u mjeru uspjeha, sposobnosti, znanja i odgovornosti. U čemu je Federacija bila i još je donja.
SADA SE TO JOŠ VIŠE ZAOŠTRAVA zbog toga što u RS-u uveliko traje vakcinisanje, a u Federaciji se finalizacija i konačno dozivanje pameti u vezi s nabavkom vakcine, pretvara u vid političkih razračuna, kaprica i inata. Pri tome, Pehar ne mora biti najvažnije oružje tog razračuna. Ali, ako ne ispuni ultimatum premijera Fadila Novalića i ne popiše ugovore do danas u 10 sati, pa bude smijenjen – od toga nema koristi. Jer, poučene iskustvom s aferom „Respiratori“, sve karike lanca aktivnosti u vezi s pandemijom, u neku ruku imaju pravo biti oprezne i uplašene. No, nemaju pravo da – uz izgovor da ne žele biti u ulozi Fadila Novalića, Jelke Milićević, Fahrudina Solaka i Fikreta Hadžića u sudnici Suda BiH – svoj strah i mogući „puter na glavi“ naplaćuju do nas, izloženih virusu korone. Tog prava su se, naprosto, odrekli onda kada su se odlučili na javne funkcije. Ukoliko im je to teško i nepodnošljivo, neka se sklone.
I neka svima nama, koji ih plaćamo i radi kojih postoje i rade, konačno kažu i pokažu da li im je važnije to kakav utisak će ostaviti na svoje stranačke šefove i organe ili to da savjesno, odgovorno i časno obavljaju funkcije koje imaju. One su, doduše, mnogo komplikovanije i teže u uslovima pandemije, nego u normalna vremena, ali to im je, valjda, moralo biti jasno – čak i ako im nije javljeno – onog trenutka kada nas je pandemija zajahala i kada smo svi bili načisto s tim da će u borbi protiv korone biti onih koji su će to morati naročito odgovorno i ozbiljno shvatiti. Ili, u suprotnom, osloboditi prostor za one koji su to u stanju i koji nas neće, uz sve drugo, i indirektno ubijati.
Piše: Zlatko Dukić
