Piše: Mario Vranješ
Spremaš u kofer sve knjige koje smo čitali jedno drugome, ispod glasa,
uspavljuljući naše seksualne želje tuđim riječima o ljubavi.
Spremaš sve naše slike sa ljetovanja i rođendana, i nanovo se iznerviraš nad svakom slikom jer sam ja na svakoj slici pripit ili sa glupavom facom, a ti si na svakoj savršena.
Spremaš sva moja pisma koja sam ti ostavljao kraj uzglavlja, u nedeljnim jutrima,
kada sam te puštao da još malo spavaš samo da bih te gledao kako se smiješiš u snu.
Spremaš kupke, kremice, parfeme i mazice, mirise po kojim sam prepoznavao svoj dom. Spremaš bade-mantil koji sam ti poklonio kada smo prvi put ljubav vodili.
Zaboravljaš već skuhanu kafu na stolu u kuhinji i ključeve na ormariću u hodniku.
Svjesno ne želiš baciti zadnji pogled po stanu, i namjerno ostavljaš ulazna vrata otvorena.
I za kraj, dok silaziš niz stepenice,
kroz suze…
spremaš u zaborav mene…
