Koliko puta dnevno u običnim svakodnevnim razgovora koristite izraz OK?
Vjerovatno bi, da se neko usudi brojati i bilježiti, odgovor bio zapanjujući. Sam izraz je neka vrsta skraćenice za ”sve je u redu”. Radi se o jednom od rijetkih izraza koji je općeprihvaćen u punom smislu – koriste ga u svim krajevima svijeta.
Niko pouzdano ne može govoriti o porijeklu ovog izraza, a postoji više teorija o njegovom nastanku. Prvo pismeno korištenje izraza ‘OK’ drži se da se dogodilo u subotu, 23. marta 1839. godine kada se u novinama ‘Boston morning post’ pojavio članak u kojem je svoje mjesto pronašla riječ OK.
‘The “Chairman of the Committee on Charity Lecture Bells,” is one of the deputation, and perhaps if he should return to Boston, via Providence, he of the Journal, and his train-band, would have his “contribution box,” et ceteras, o.k.—all correct—and cause the corks to fly, like sparks, upward’, je prvi pasus u historiji gdje se pominje skraćenica OK.
Dakle, razlog pisanja u ovom obliku kao sinonim za ‘all correct’ (sve u redu) u skladu je s jezičkim trendovima tog doba. Izraz je ”legao” masama i danas je tako popularan i rasprostranjen.
Postoje i ostale teorije o nastanku ovog izraza. Neki smatraju da ga je izmislila američka vojska kao skraćenicu za ”know order” – jednu tipičnu narednu vojnih snaga, ali su ove teorije bez stvarnog uporišta. Kakogod, prva teorija je, čini se, ipak OK.
