Šta se dogodilo?
Sasvim neočekivano, barem za naše bh.običaje, u petak je Komisija za borbu protiv korupcije Skupštine TK zatražila istragu o nezakonitom zapošljavanju u javnim institucijama i preduzećima. Povod – Komisija je utvrdila kako je 216 osoba nezakonito zaposleno u UKC-u Tuzla, Zavodu zdravstvenog osiguranja i Zavodu za zapošljavanje TK. Zatraženo je i od Tužilaštva da otvori istragu!!???
Prema nalazima Komisije od novembra 2014. do aprila 2016.godine u Univerzitetsko klinički centar 166 radnika dobilo je posao bez konkursa. Komentar direktora UKC Nešada Hotića na sve ovo je sljedeći: “Zapošljavamo kao što se zapošljavalo ranijih godina od rata naovamo. Putem saznanja, bez javnog oglasa. Mi ni u jednom trenutku nismo izašli iz okvira zakona”. Zanimljivo – nisu izašli iz okvira zakona?! Stvarno – kojeg zakona? Onog stranačkog, partijskog, partiokratskog, običajnog…(??!) Sve upućuje da postoje paralelelni sistemi pravde i odlučivanja u ovoj zemlji. Jedan za običnu raju, a drugi za privilegovane. Aferim!
Ovim i ovakvim nebulozama još nije kraj. Mimo konkursa i u Zavodu za zapošljavanje TK za samo 18 mjeseci zaposleno je 15 lica bez konkursa. Sve djeca, rodbina, prijatelji stranačkih drugova…. Po nalogu Šemse Berbića, bivšeg direktora, tamo su zaposleni Spomenka Iljukić, Mirela Kravić, Miralem Softić, Halila Mujić, Amela Zahirović i Sadmira Zahirović. Kada mu je istekao mandat Berbić je postao savjetnik novog direktora(!), Senada Muhamedbegovića zajedno sa Sulejmanom Gutićem. Tu se priča ne završava. Novi direktor zapošljava svog zeta Rusmira Hasanović, ali i Berisu Ahmetović, kćerku Predsjednika udruženja RVI TK Fahrudina Hasanović zvanog „Beli“. Uhljebljenje su našli i Jasmina Husić Mujić, supruga načelnika Banovića Mithata Husića,zatim Ibrahim Mahmutović iz Sapne, Azur Avdić i Suada Mešić.
Kadrovska križaljka ove Javne ustanove ovim je popunjavana u vrlo kratkom roku. Ključ poveznica su rodbinski i stranačko-jaranski talovi. Da bi sve ove ljude nekako uklopili u zakon zbog finansiranja, morao se promijeniti i Pravilnik o radu kojim je predviđen veći broj uposlenika sa većim koeficijentom. Oni koji su ukazivalli da to tako ne može šikanirani su, smjenjivani sa svojih radnih mjesta, ponižavani slanjem na poslove koji nisu bili primjereni njihovoj stručnoj spremi. Postali su žrtve mobinga, žrtve krvnika kojima je ovaj nakaradni politički sistem i horda poslušnika i pohlepnika dozvolio da kroje zakone prema sebi. Upravo one zakone o kojima govori i gore pomenuti direktor Hotić. Nažalost, kao što je poznato, jedna od posljedica bila je i ta da je uposlenica ovog Zavoda Alma Šehović izvršila samoubistvo, kao žrtva mobinga, jer je ukazivala i na ove nepravilnosti.
Naravno priča ide dalje. Među 38 zaposlenih bez konkursa i u Zavodu zdravstvenog osiguranja je i suparuga komesara MUP-a TK-a Fadila Šljivića. Ko bi ih sada sve nabrojao. Zna i okolina i radna sredina ko su oni. I o tome se javno priča, kao dobroj anegdoti i vicu.
O zapošljavanju u Gradu Tuzli i njenim javnim preduzećima drugom prilikom, ali je i tu spisak podugačak. Vlasnici javnih portala, posebno oni koje finansira grad imaju zadatak (naravno dobijen u strogoj diskreciji, pa ti dokaži) da komentare građana o tome odmah brišu, (jer komentari nestaju) posebno kada se navedu konkretna imena onih koji su se zaposlili mimo konkursa.
Zašto i kome je to važno?
Pošto ih sve dijeli isti imenitelj – stranačka pripadnost, nepotizam, kriminalno-korupcijski lanac, i pošto je ova „pojava“ prevršila mjeru, logičan slijed događaja su potezi ove skupštinske Komisije za borbu protiv korupcije u TK. Vrijeme će pokazati da li će se ići do kraja. Jer iz iskustva znamo da kad počnu raditi partijske kuhinje najgore prođu upravo oni koji su se drznuli da ukažu na nezakonitosti. Tužilaštva da ne pominjemo, kao obične sluge vlastodržaca. Bilo bi lijepo da nismo u pravu i da konačno ulazimo u vrijeme makar prividne pravde za sve građane i Tuzle i kantona i Bosne i Hercegovine.
Takođe za nadati se da ovo nije neki preizborni trik političkih partija. Ako se uzme u obzir činjenica da u pomenutoj komisiji imaju učešća predstavnici više stranaka onda je logičniji zaključak da je „dara prevršila mjeru“ i da je ova pojava toliko ogrezla u društvu da samo pominjanje riječi zapošljavanje izaziva takav odijum i bijes u narodu, zato što niko, ama baš niko ne vjeruje da može tu bilo šta da promijeni zbog stranački lobija i njihovih odmazdi prema neistomišljenicima. Samo da na kraju ne bude po onoj narodnoj – tresla se gora, rodio se miš!!
Piše: Biljana Skoković-Tomić
