Čitam ovih dana kako je odjeljenje Federalnog tužilaštva BiH pretreslo prostorije ministarstva zdravstva kao i kabinet ministra te njegovih suradnika. Oduzeti su im telefoni i računari. Ministar je saslušan i pušten.
Jedna od sumnljivih stvari je odnos klinike “New Life” sa sistemom zdrastvenog osiguranja. Klinika se bavila vještaškom oplodnjom i čuvanjem embriona. Federalna inspekcija je ukazivale na nepravilnosti u radu klinike ali ministarstvo nije reagiralo. Sumnja se i na nezakonito uzimanje i zadržavanje embriona. Ministar i suradnici imaju status osumnjičenih, a istraga se nastavlja.
Ne znam koliko je građana odmahnulo rukom na ovu vijest sa komentarom “ma nema od toga ništa” ali znam da imaju dobar razlog za to.
Ako ste zaboravili:
Donja Jablanica. U listopadu 2024. poginulo je 19 ljudi, a jedno selo je uništeno. Postojali su izvještaji inspekcija. Postojale su prijave. Postojale su zabrane. Još nema optužnice. Pojavljuju se proceduralni problemi, dio istrage je vraćen na početak. Igra odugovlačenja je počela.
I igra zaborava.
Drugi primjer je tragedija Dženana Memića. Ni nakon deset godina javnost nema odgovor na pitanje kako je Dženan umro. Najprije je rečeno da se radilo o saobraćajnoj nesreći, dok obitelj tvrdi da se radi o ubistvu i zataškavanju. Sada je Federalna policija preuzela slučaj. Što znači pravda ako se godinama sudi zbog načina na koji je istraga vođena, a ne zna se tko je zapravo odgovoran za njegovu smrt?
Igra zaborava je uspjela.
Smrt Davida Dragičevića 2018. izazvala je masovne proteste u Banjaluci radi zataškavanja, odnosa policije i tužilaštva te političkog utjecaja na istrage. Istraga je postala veća afera od samog zločina.
I ovdje je igra zaborava uspjela.
Afera kredita u švicarskim francima HYPO banke je primjer kada je država odustala od svojih građana. 2017. su predstavnici udruženja korisnika kredita govorili o 27 samoubistava, a 2019. su mediji izvijestili da je broj samoubistava premašio 30. Nema odgovora na pitanje zašto nitko nije reagirao na ovu aferu niti kako je moguće da su odgovorni u banci i u državi bez posljedica nastavili svoje živote.
Zaborav je sve već prekrio.
Brojni primjeri korupcije u javnim nabavkama, namještanje tendera za gradnju i održavanje autocesta, nabavku medicinske opreme, koncesije i eksploataciju prirodnih resursa su ostali neprocesuirani.
Zaboravilo se prije nego je i počela istraga.
Konačno, do sredine 2026. istrage i optužnice u predmetima zasnovanim na SKY i ANOM komunikacijama obuhvatile su oko 30 uposlenih u policijskim i sigurnosnim agencijama BiH. Ako su kriminalne mreže godinama koristile pomoć ljudi unutar policijskih i sigurnosnih struktura, koliko je pojedinaca otkriveno, a koliko je struktura ostalo netaknuto?
Nema odgovora ni na ta pitanja.
Mi živimo sistem koji proizvodi afere, ali ne proizvodi presude.
Slučaj respiratora je jedan od rijetkih koji je imao sudski epilog ali samo dijelom. Naime, ostao je nerazjašnjen način korišćenja respiratora iako je tužilaštvo zaključilo da smrt pacijenata nema veze sa načinom njihove upotrebe.
Ogroman je jaz između količine prijavljenog kriminala i broja slučajeva koji završe pred sudom. Nažalost, to će se nastaviti. Dolaze izbori kad se ponovo prebrojavaju podobni i nepodobni, kad će svi, nezadovoljni politikom, glasati za one zbog kojih su nezadovoljni.
Igre zaborava se nastavljaju.
