Ni 31 godinu nakon zločina na tuzlanskoj Kapiji pravda nije u potpunosti zadovoljena. Dok porodice ubijenih i dalje žive sa boli i sjećanjima na izgubljene živote, Novak Đukić, pravosnažno osuđen za granatiranje Tuzle, i dalje se nalazi na slobodi.
Tačno u 20 sati i 55 minuta, 25. maja 1995. godine, granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu pogodila je Kapiju, mjesto okupljanja mladih u centru Tuzle. U samo nekoliko sekundi ugašen je 71 život, dok je više od 130 osoba ranjeno.
Te večeri na Kapiji su bili srednjoškolci, studenti, mladići i djevojke koji su izašli u grad ne sluteći da će njihovi životi biti brutalno prekinuti. Prosjek godina ubijenih bio je svega 21.
Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da je projektil ispaljen sa područja Panjika na Ozrenu, udaljenog oko 27 kilometara od Tuzle. U presudi je navedeno da su se na Kapiji nalazili civili, bez oružja i bez ikakve vojne aktivnosti, te da je riječ o neselektivnom granatiranju civilnog područja.
Za zločin na Kapiji osuđen je Novak Đukić, tadašnji komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske, jer je naredio granatiranje Tuzle.
Prvobitno je bio osuđen na 25 godina zatvora, ali je Ustavni sud BiH 2014. godine ukinuo presudu zbog pogrešne primjene zakona. Nakon ponovljenog postupka kazna mu je smanjena na 20 godina zatvora.
Nedugo nakon toga Đukić odlazi u Srbiju, odakle se nikada nije vratio na izdržavanje kazne. Postupci pred sudovima u Srbiji godinama su odgađani, a pravosnažna presuda do danas nije izvršena.
Za porodice ubijenih i preživjele, činjenica da osuđeni za jedan od najtežih zločina nad civilima u BiH i dalje nije iza rešetaka predstavlja dodatnu bol i osjećaj nepravde.
