Sindikalna potrošačka korpa za oktobar 2025. godine, koja je iznosila 3.312,40 KM, ponovo je pokazala koliko je duboko urušena kupovna moć prosječnog građanina.
Dok cijene rastu iz mjeseca u mjesec, primanja ostaju na istom mjestu – ukopana kao da vrijeme stoji. Prosječna plaća u FBiH isplaćena za august, u iznosu od 1.595 KM, pokriva tek 48 posto životnih troškova jedne četveročlane porodice. Dakle, ni polovinu onoga što je potrebno da se preživi, a kamoli normalno živi.
Još sumornije izgleda situacija kada se pogleda minimalna plaća od 1.000 KM, koja pokriva samo 30 posto sindikalne potrošačke korpe. Kako preživjeti sa trećinom iznosa potrebnog za osnovne potrebe? Odgovor znaju sve porodice u ovoj zemlji – preživljava se na kreditima, dugovima, rezovima u budžetu i sve češćim odlascima u inostranstvo.
Najveći teret, očekivano, otpada na hranu – čak 43 posto ukupnih troškova. To znači da gotovo pola mjesečne zarade prosječnog radnika ode samo na osnovnu egzistenciju: hljeb, ulje, mlijeko, meso, povrće. Energenti, stanovanje i komunalije odnose dodatnih 14,86 posto, dok higijena i zdravlje, i u najosnovnijoj varijanti, uzimaju još jednu desetinu porodičnog budžeta.
Ono što bi trebalo biti pravo, a ne luksuz – odjeća, obuća, obrazovanje, kultura – već godinama se potiskuje na marginu. Školski udžbenici, prevoz, osnovne potrebe djece postaju finansijski izazovi, iako su upravo djeca razlog zbog kojeg mnogi roditelji ostaju u ovoj zemlji i pokušavaju održati kakvu-takvu normalnost.
Ovo nisu samo brojke. Ovo je mjesečna borba hiljada porodica koje se pitaju kada će standard konačno krenuti uzlazno.
Jer zemlja u kojoj radnik ne može prehraniti porodicu nije socijalno pravedna. A društvo koje to prihvata kao normalno postaje društvo odlazaka – ne ostanka.
