Finansijski stručnjak Thomas Peterffy stekao je bogatstvo trgujući opcijama, kreiranjem tržišta i izgradnjom brokerske kuće za sofisticirane trgovce. Sada dijeli svoju investicionu mudrost, uključujući i razloge zbog kojih se oslanja na svoja istraživanja prilikom postavljanja rizičnih opklada.
Rođen 1944. godine, Thomas Peterffy odrastao je u Mađarskoj pod kontrolom Sovjetskog saveza. Poduzetnik po prirodi, zarađivao je dodatni novac tokom srednje škole prodajući Juicy Fruit žvaku školskim drugovima sa 500% marže. Otišao je 1965. u Ameriku u potrazi za srećom. Upisao se na Univerzitet u New Yorku, ali je odustao i započeo karijeru kao crtač arhitektonskih projekata. Zatim se pridružio inženjerskoj firmi, gdje je usavršio svoj talenat za programiranje računara.
Uslijedio je posao na Wall Streetu, gdje je Peterffy počeo da razvija modele trgovanja. Do 1977. trgovao je kao pojedinačni kreator tržišta opcija. Algoritmi koje je razvio pomogli su mu da odredi najbolju cijenu za kupovinu opcija, i uskoro je profit počeo da pristiže. Do 1979. imao je četiri trgovca i svi su radili prema njegovim modelima. Tokom osamdesetih godina, stekao je dodatnu prednost usvajajući nove tehnologije prije svojih vršnjaka.
Peterffy je osnovao firmu Interaktivni brokeri (Interactive Brokers) 1993. kako bi prodao kapacitete za elektronsku trgovinu. Godine 2007. prodao je 10% akcija Interactive Brokers putem javne ponude, zaradivši oko milijardu dolara. Tokom posljednjih 15 godina, dok su trgovci preuzimali operacije stvaranja tržišta od Interactive Brokers, Peterffy se fokusirao na rast brokerskog poslovanja, koje danas opslužuje više od 2,4 miliona korisničkih računa, uključujući hedge fondove i trgovinske firme.
On posjeduje oko 75% udjela u Interactive Brokers, čija je tržišna kapitalizacija veća od 33 milijarde dolara, što Peterffy čini jednim od 25 najbogatijih Amerikanaca s procijenjenim bogatstvom od 26,2 milijarde dolara. Također ima oko tri milijarde dolara u investicijama i gotovini, kao i više od 225.000 hektara zemlje, uglavnom u Floridi gdje se preselio 2014. On snažno podržava republikanske političare i slobodno tržište.
Forbes: Kako ste počeli sa investiranjem?
Peterffy: Kada sam došao u SAD, dobio sam posao kao crtač i poslije sam naučio programiranje računara. Zatim sam dobio posao na Wall Street-u u firmi za trgovanje robom. Rekli su mi da prije nego što budem radio bilo kakvo programiranje, moram da naučim kako se trgujem sirovinama. Odveli su me na berzu i pokazali kako to funkcioniše, a zatim sam počeo da se fokusiram na opcije. Niko nije znao kako da vrednuje opcije. Koncentrisao sam se na stvaranje formule za određivanje vrijednosti opcije. Kada sam to postigao, mislio sam da sam jedini koji to ima. Postojao je Black-Scholes, ali ja to nisam znao.
Tako sam kupio mjesto na američkoj berzi akcija i postao kreator tržišta opcija. Prilično dobro sam trgovao kao kreator tržišta, trgujući naprijed i nazad, mnogo puta za vrlo male profite. Počeo sam da zapošljavam ljude i gradio kompaniju gdje smo bili kreatori tržišta na svim berzama opcija u SAD, a kada su se otvorile digitalne berze u Evropi, postali smo članovi i tamo. Izgradili smo veliki računarski sistem koji je pokretao naše stvaranje tržišta, i trgovali smo stotinama hiljada opcija svaki dan za male profite. U jednom trenutku odlučili smo da izgradimo brokersku firmu povrh biznisa sa kreiranjem tržišta jer smo imali ogromnu međunarodnu mrežu, i ta brokerska firma bila je Interactive Brokers. Godine 2007. izašli smo na berzu. Do tada smo imali četiri milijarde dolara koje smo uglavnom zaradili trgujući opcijama. Nakon toga stvaranje tržišta se stišalo [i] našli smo se prisiljeni da napustimo taj posao. Tako smo postali čisto brokerska kuća i to je ono što smo danas.
Forbes: U vašoj karijeri trgovanja opcijama, koja je bila vaša strategija?
Peterffy: Sve je bilo zasnovano na mojoj formuli koju sam osmislio 1969. godine, a koja je u osnovi vrednovala opcije. Nije bila mnogo drugačija od Black-Scholes; kreirao sam računarski program za to, a zatim sam unajmio trgovce. Zadatak je uglavnom bio kako da se trgovcima na berzi dostave pravi podaci. Imali smo nekoliko verzija. Godine 1983. stvorili smo ručni računar, prvi takve vrste, koji su moji trgovci nosili na berzi. Zatim nam je bilo potrebno da pozicije budu poznate svim trgovcima, tako da smo morali da imamo računare koji komuniciraju međusobno, ali nije bilo načina da se to uradi sve do možda 15 godina kasnije. Stoga smo postavili katodne cijevi – praktično ekrane računara – na berzi, koje smo kontrolisali iz naših kancelarija Svjetskom trgovinskom centru, tako da je sistem znao gdje su pozicije u svakom trenutku i stoga je mogao prilagoditi cijene kupovine i prodaje kako bi svaka trgovina više bila hedžing trgovina i trgovina povećanog rizika.
To je tako radilo i radilo je izuzetno dobro. Držali smo između 15 i 20% ukupnog svjetskog obima opcija tokom nekoliko godina početkom 2000-ih, prije nego što je brokerski posao počeo jako da raste, a kreiranje tržišta je padalo.
Forbes: Uložili ste dio vlastitog novca, koje je bilo vaše prvo veliko ulaganje?
Peterffy: Moje prvo veliko ulaganje bila je kompanija Knight Trading Group (krajem devedesetih). Oni su bili kreatori tržišta kao i mi. Upoznali su me, proveli me okolo, imali su stotine ljudi koji su sjedeli za terminalima, trgujući protiv tokova naloga koje su kupovali od drugih firmi. Ne sjećam se tržišne vrijednosti, ali bili su veoma veliki. Sjećam se da je cijena akcija bila oko 150 dolara po akciji. Proveo sam pola dana tamo, i postao sam toliko uvjeren da je to zaista loša operacija, tako da sam šortovao mnogo akcija (klađenje protiv cijene). U sljedeća tri mjeseca cijena je pala sa 150 dolara na oko 20 dolara ili nešto slično. Zaradio sam puno novca, otprilike 30 miliona dolara.
Forbes: Da li ste šortovali druge kompanije?
Peterffy: (Da), smatram da je uvijek lakše identifikovati šortove: znate da su cijene veoma visoke, a zatim se pitate: „Zašto akcija tako raste?“ A onda pogledate ispod haube i otkrijete da tamo nema mnogo. Osim ako zaista ne obavite mnogo analiza, akcije koje su za šortovanje lakše je pronaći nego akcije za dugoročno ulaganje, jer je za takvo ulaganje potrebno puno rada. Šortovanje, s druge strane, ponekad vas može stisnuti, kao što smo videli u maniji „mem“ akcija. Na sreću, nisam bio uključen u to.
Forbes: Da li su postojali neki drugi veliki šortovi gdje ste bili pritisnuti?
Peterffy: Veliko razočaranje došlo je krajem 1970-ih kada sam se kladio na DuPont. Bio sam mali čovjek koji je investirao samo svoju ušteđevinu; to je bio sav moj kapital. I tako, u jednom trenutku, bio sam na berzi kada je neko ušao u gužvu i pokušao da proda 300 kupovnih opcija na DuPont opciju koja je imala samo nekoliko dana do isteka, i niko nije licitirao. Kupio sam sve to po 18 dolara po ugovoru. To je bila najveća trgovina koju sam ikada obavio u životu.
Forbes: Šta ste naučili iz tog iskustva?
Peterffy: Naučio sam da nikada ne prodajem jeftine opcije i da jako pazim da drugi ljudi možda trguju na osnovu insajderskih informacija u tim situacijama.
Forbes: Skočimo do 2023. godine: Kako gledate na trenutno tržište, i šta vas vodi u današnjoj investicionoj strategiji?
Peterffy: Veći dio mog novca i dalje je investiran u Interactive Brokers. Van toga imam nekoliko stotina miliona dolara, a dio držim u akcijama, ali kako starim, više se brinem o očuvanju kapitala nego o profitu. Gdje mogu investirati da sačuvam vrijednost čak i ako nastane haos? Na to se fokusiram.
Odrastao sam u socijalističkoj zemlji gdje privatno vlasništvo nije bilo dozvoljeno. Sve je bilo zajedničko vlasništvo države, u ime naroda. Vidjevši sve nesreće koje prate kolektivističke sisteme, očuvanje kapitala i slobodna tržišna ekonomija uvijek su najvažniji. Dakle, gledam unaprijed 20 godina i pitam se: „Kakve su šanse da će SAD i druge jurisdikcije poštovati i braniti privatno vlasništvo? Postoje li druga mjesta u svijetu gdje bi bilo smisleno investirati?“ Ove vjerovatnoće fluktuiraju s obzirom na različite političke događaje širom različitih geografskih područja.
Forbes: Da li postoje određene zemlje ili regioni gdje se osjećate optimistično s aspekta privatnog poduzetništva?
Peterffy: Ono na šta pazim je gdje bi socijalizam mogao da se pojavi sljedeći, i mislim da je Amerika jedno od tih mjesta. Tada se pitam: „Ne želim da sve investiram u SAD, gdje bih još mogao da idem, a da postoji nada za opstanak privatnog poduzetništva?“ Gledam prema Novom Zelandu, Australiji, Kanadi, Engleskoj, Južnoj Americi, i mjestima poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ne tvrdim da su ta mjesta sada bolja, ali stvari se mogu mijenjati. SAD bi mogle da postanu više kolektivističko društvo. Dakle, gdje drugo postoji šansa da kapitalizam opstane?
U suštini, smatram da nema važnih tajni u vezi s investiranjem i da se od drugih ne može puno naučiti. Sve je logično. Što bolje poznajete činjenice i što ih više znate, to bolje radite kao investitor. Ono što sam naučio tokom mnogo godina provedenih u ovom poslu je da ne postoji zamjena za sopstveni rad.
Forbes: Imate li neki savjet za buduće investitore?
Peterffy: Da sam mlad čovjek koji ulazi u investicije, rekao bih da moram da proučim određenu oblast i specijalizujem se u tom području, kao i u kompanijama u sektoru. Dakle, u šta bih ulagao? Mislim da bih se posvetio snabdevanju energijom, proizvodnji i distribuciji, i različitim tehnologijama koje se koriste i koristiće se. Počeo bih svoju karijeru u oblasti energije, imajući u vidu ideju o zelenoj energiji i konvencionalnoj energiji i kako smanjiti emisiju ugljenika. Mislim da bi to bilo veoma atraktivno područje u kojem bih želio da se specijalizujem kao investitor.
Forbes: Preporučujete li neke knjige investitorima?
Peterffy: Znate, nikada nisam čitao knjige o investicijama. Kao što kažem, mislim da je sve logično. Morate obaviti posao i proučiti jednostavne činjenice. To je to. O ljudima koji pišu knjige o investicijama, morate se zapitati: Zašto bi to radili? Da zaista nešto znaju, zadržali bi to za sebe.
John Hyatt, novinar Forbes
