Nekadašnji jugoslovenski glumac Žarko Laušević otvorio je tamnu stranicu svoje prošlosti prisjećajući se kobne noći u kafiću u Podgorici 1993. godine.
Tada je ubio Dragora Pejovića i Radovana Vučinića te teško ranio Andriju Kažića.
Sukob je izbio zbog zaštite Lauševićevog brata Branimira, a situacija se brzo pogoršala. Prvotna osuda na 13 godina zatvora kasnije je smanjena na četiri godine, a Laušević je pušten nakon odsluženih 4,5 godine.
Godine 1999. preselio se u Sjedinjene Američke Države, gdje je 2001. osuđen na maksimalnu kaznu od 13 godina zbog prekoračenja nužne obrane u obračunu.
Boris Tadić ga je 2011. pomilovao na temelju bilateralnog sporazuma između Srbije i Crne Gore.
Laušević je opisao tu kobnu noć u svojoj knjizi “Godina prođe, dan nikad”. Pokušao je obraniti brata, a situacija je eskalirala, rezultirajući smrću dvojice mladića.
Izrazio je duboko žaljenje, opisujući trenutke borbe i odluke koje su mu spasile život.
Njegova smrt danas dolazi u dobi od 63 godine, ostavljajući iza sebe kontroverznu prošlost i tragicnu životnu priču.
