Majka Dijamanta, Belma Džeko, ekskluzivni intervju za Reprezentacija.ba portal na 37. Edinov rođendan
Kapiten reprezentacije, jedan od najboljih fudbalera koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, suprug, otac četvero djece, prijatelj, kum… Da, Edin Džeko je sve i više od toga, zbog čega danas s njim slavimo njegov 37. rođendan. O njemu i svemu onom što je napravio kroz karijeru suvišno je i trošiti riječi. Fudbaler je kojem se klanja svijet, kako zbog klase, tako i zbog skromnosti.
Da je ostao isti onaj Edin Džeko kao i u teškom djetinstvu koje je proveo u opkoljenom Sarajevu, igrajući fudbal iza zgrada, pričaju danas i njegovi prijatelji iz tog vremena. Druži se i danas s njima, razmjenjuje poruke… Iako je već napunio 37. ostao je i dalje jedan dječačić koji najviše od svega voli ljudima pomagati i tad je najsretniji.
A o Edinu najbolje će reći oni koji ga najbolje i poznaju. Prije svega to je njegova majka Belma koja je pristala da danas govori za Reprezentacija.ba portal o svom sinu.
– Malo mi je teško kao majci govoriti, biti objektivna, ali Edin danas i prije 20-30 godina su stvarno iste osobe i na to sam najviše ponosna. Pored svega toga u fudbalu što je napravio, stvorio je porodicu, dobar je i brižan roditelj, sin, brat… Najviše mi je drago što je izrastao u čovjeka vrijednog ovolike pažnje. – priča nam skromna majka našeg napadača.
Ukoliko se pitate da li je i Džeko imao teških trenutaka u životu i karijeri – jeste. Prije svega u ratu. Kao šestogodišnjak je bio svjedok najvećeg konflikta u Evropi od Drugog svjetskog rata, a u ranijim istupima govorio je o tome i kako mu je kuća bila uništena te kako ih je 15-tak živjelo u stanu od 35 kvadrata. Iz svega toga je izašao mentalno jači.
– Talenat, sreća, upornost i odricanje. To su faktori koji su mom Edinu donijeli uspjeh nakon svega s čim se susretao. Da, nije bilo lako. Bilo je i određenih kriza kada je s 19 godina otišao u svijet, u nepoznato, ali ne bih se toga ni prisjećala. Tada je pokazao mentalnu snagu i sve to je izdržao. I meni kao roditelju nije bilo lako. U to vrijeme nisi mogao kao danas putovati po inostranstvu, bile su potrebne vize, a kada bi se nešto desilo ne daj Bože, ne možeš preko noći biti tu… Brinula sam se mnogo. Baš sam emotivna kada o tome govorim.
Iako je kao dijete uvijek želio da se igra još i nikada nije bilo dosta, Edin je, dodaje Belma, uvijek bio dobar i u školi.
– Škola, trening… To je bilo njegovo djetinstvo, samo ga je to zanimalo, ali sve je znao uskladiti. Bio je baš uporan i vrijedan, a nije se libio ni da pomogne nama roditeljima.
I danas pamti šta joj je Edin kupio nakon prve, veće, plate koju je zaradio u inostranstvu.
– Haha, sjećam se, kako da ne. Odveo me je da mi kupi jedan lijep komad nakita koji, vjerujte, nosim i danas. Čuvam taj rođendanski poklon. Ma, da mi je kupio i obični cvijet, to bi bilo za mene nešto najveće na svijetu. Preparirala bih ga (smijeh).
A kada se sastane s društvom, već unaprijed zna šta će joj tražiti…
– I danas me pitaju za dresove. Bilo s kim da se sretnem to je prva tema. Kao i u svemu, nije lako svima udovoljiti, ponekad ljudi ne razumiju, ali dosta sam ih i podijelila, kaže Belma Džeko na kraju razgovora za portal Reprezentacija.ba portal.
