U trenutku kada je kraljica Elizabeta II preminula, tron je odmah i bez ceremonije prešao na nasljednika Charlesa, bivšeg princa od Velsa. Ali postoji niz praktičnih i tradicionalnih koraka kroz koje mora proći da bi bio krunisan za kralja.
On će biti poznat kao kralj Charles III.
To je bila prva odluka za vrijeme vladavine novog kralja. Mogao je izabrati bilo koje od svoja četiri imena – Charles Philip Arthur George. On nije jedini koji se suočava sa promjenom titule.
Iako je prijestolonasljednik, princ William neće automatski postati princ od Velsa jer će to morati da mu dodjeli njegov otac. Naslijedio je očevu titulu vojvode od Cornwalla – William i Kate se sada zovu vojvoda i vojvotkinja od Cornwalla i Cambridgea.
Tu je i nova titula za Charlesovu suprugu, Camillu, koja postaje kraljica supruga (supruga je termin koji se koristi za supružnika monarha).
Očekuje se da će Charles biti zvanično proglašen kraljem u subotu. To će se dogoditi u St James's Palace u Londonu, ispred ceremonijalnog tijela poznatog kao Vijeće za pristupanje.
Sastoji se od članova Tajnog vijeća, grupe viših poslanika, bivših i sadašnjih, i kolega, kao i nekih viših državnih službenika, visokih komesara Commonwealtha i lorda gradonačelnika Londona.
Teoretski ima pravo da prisustvuje više od 700 ljudi, ali s obzirom na kratak rok, stvarni broj će vjerovatno biti daleko manji. Na posljednjem pristupnom vijeću 1952. prisustvovalo je oko 200 zvanica.
Na sastanku će smrt kraljice Elizabete II objaviti lord predsjednik Tajnog vijeća (trenutno poslanica Penny Mordaunt), a proglas će biti pročitan naglas.
Formulacija proglasa se može mijenjati, ali to je tradicionalno bio niz molitvi i obećanja, kojima se hvali prethodni monarh i obećava podrška novom.
Ovaj proglas potom potpisuju brojne visoke ličnosti uključujući premijera, nadbiskupa Canterburyja i lorda kancelara.
Kao i kod svih ovih ceremonija, pažnja će se posvetiti onome što je moglo biti izmijenjeno, dodato ili ažurirano, kao znak nove ere.
Kralj prisustvuje drugom sastanku Pristupnog vijeća, zajedno s Tajnim vijećem. Ovo nije “polaganje zakletve” na početku vladavine britanskog monarha, u stilu nekih drugih šefova država, poput predsjednika SAD-a. Umjesto toga postoji izjava novog kralja i u skladu s tradicijom koja datira s početka 18. stoljeća on će dati zakletvu da će sačuvati škotsku crkvu.
Nakon fanfare trubača, bit će javno obavljeno proglašenje Charlesa za novog kralja, a to će uraditi s balkona iznad Friary Courta u St. James's Palaceu.
On će reći: “Bože čuvaj kralja”, a prvi put od 1952. godine zasvirat će se državna himna sa riječima “Bože čuvaj kralja” (ranije je bilo “Bože čuvaj kraljicu”.
U Hyde parku, na londonskom Toweru i sa mornaričkih brodova ispaljivat će se topovi u znak pozdrava, a proglas kojim je Charles proglašen kraljem bit će pročitan u Edinburgu, Cardifu i Belfastu.
Simbolični vrhunac pristupanja bit će krunisanje, kada Charles bude formalno krunisan za kralja. Zbog priprema, krunisanje se vjerovatno neće dogoditi vrlo brzo nakon Charlesovog pristupanja. Kraljica Elizabeta je naslijedila tron u februaru 1952. godine, ali je krunisana tek u junu 1953. godine.
Posljednjih 900 godina krunisanje se održavalo u Westminsterskoj opatiji. William “Osvajač” je bio prvi monarh koji je tamo krunisan, a Charles će biti 40.
Riječ je o anglikanskoj vjerskoj službi koju obavlja nadbiskup Canterburyja. Na vrhuncu ceremonije, on će staviti na Charlesovu glavu krunu svetog Edvarda, krunu od zlata, koja datira iz 1661. godine. Za razliku od kraljevskih vjenčanja, krunisanje je državna prilika – vlada to plaća i na kraju odlučuje o listi gostiju.
Bit će muzike, čitanja i rituala pomazanja novog monarha, korištenjem ulja narandže, ruže, cimeta, mošusa i ambra.
Novi kralj će položiti krunsku zakletvu pred cijelim svijetom. Tokom ove razrađene ceremonije on će dobiti kuglu i žezlo kao simbole svoje nove uloge, a nadbiskup Canterburyja će mu staviti krunu od punog zlata na glavu.
Charles je postao i lider Commonwealtha, udruženja 56 nezavisnih država i 2,4 milijarde ljudi. Za 14 od ovih zemalja, kao i za Veliku Britaniju, kralj je šef države.
Ove zemlje, poznate kao kraljevstva Commonwealtha, su: Australija, Antigva i Barbuda, Bahami, Belize, Kanada, Grenada, Jamajka, Papua Nova Gvineja, Sveti Kristofer i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Novi Zeland, Solomon Ostrva, Tuvalu.
Princ Charles svoj red za tron britanske monarhije čeka već više od šezdeset godina, te je time postao jedini član kraljevske porodice koji je toliko dugo čekao na krunu.
