Sadržaj u pojedinim knjigama koje spadaju u obaveznu lektiru u sarajevskim osnovnim školama je, najblaže kazano neprimjeren. Konkretno radi se o knjizi Alije Isakovića “Lijeve priče”.
Na neprimjerene dijelove ove knjige ukazali su nam naši čitaoci. Vjerovatno se radi o roditeljima osnovaca, koji pohađaju šesti razred, i koji su se sreli sa ovom knjigom.
– Talijani misle da je moja guza krofna? Talijani će misliti da je tvoja guza krofna. Oni će od moje k..e misliti da je viršla?
– Fari mu odmjeri od šake do lakta ne mijenjajući položaj.
– Ona druga ima bolji kupaći kostim, reče tata. Ne vidim joj kostim. Najbolji je kostim koji se ne vidi.
Ovo su samo neki od dijelova koji se nalaze u priči “Može li se sjenka izbrisati?” koja se nalazi u spomenutoj knjizi.
Možda će mnogi pomisliti da su ovakve stvari benigne, ali nisu. Ne dovodeći u pitanje književna dostignuća Alije Isakovića, možemo reći da ovakav sadržaj ipak nije primjeren djeci od 11 ili 12 godina.
Roditelji bi trebali imati povjerenja u obrazovni sistem i ne bi smjeli biti dovedeni u poziciju da provjeravaju sadržaj udžbenika i knjiga kojima se koriste njihova djeca. Tu vrstu provjere moraju obavljati nadležne institucije, poput prosvjetnih zavoda i ministarstava obrazovanja. To je jedan od poslova za koji primaju platu, da provjeravaju sadržaj i daju odobrenej za korištenje udžbenika i knjiga. Kako rade svoj posao vidi se iz navedenih citata.
Zbog toga smo pokušali dobiti komentar od ministrice Naide Hota Muminović, ali ona nije odgovarala na naše pozive i poruke.
Izvor: Oslobodjenje.ba
