Živim na samom društvenom dnu i ne vidim svjetliju budućnost ukoliko ne nađem neki posao. Zadnjih mjesec dana sam bio primoran da se prijavim na javnu kuhinju i jako mi je bilo teško otići tamo. I ranije sam dolazio u situaciju da nešto nemam, ali nikad nije bilo 11 mjeseci da se dešava taj pakao, kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) dvadesetšestogodišnji Kristijan Vujčić iz Prijedora, grada na zapadu BiH.
Kristijan je prije tri godine diplomirao javnu upravu na Visokoj školi za ekonomiju i informatiku u Prijedoru i to s najvišom ocjenom deset. Nakon toga je aplicirao na mnoge natječaje, no nikada nije mogao naći posao u struci.
„Dobio sam posao skladištara u jednom tržnom centru koji ima sjedište u Sarajevu. Bio sam zahvalan, trudio sam se, to su primijetili moje kolege i nadređeni. Uslijed pandemije, dobio sam otkaz, zajedno sa još 15 mojih kolega. To je bio posao za minimalac“, objašnjava Kristijan.
Nakon dobivanja otkaza, Kristijan kaže da nije imao pravo na naknadu s biroa za zapošljavanje.
„Nakon dobivanja otkaza, aplicirao sam na više mjesta, radio sam na pilani, pomagao pri sječi stabala u Nacionalnom parku Kozara. Nisam se libio nikakvog posla, pomagao sam na njivi, radio sam poslove branja voća i povrća. Išao sam da radim da obezbijedim nešto za sebe i teško bolesnu majku, to smatram nekom svojom dužnošću“, kaže Kristijan.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske (RS) u općini Prijedor, koja broji oko 89.000 stanovnika, u listopadu 2020. godine evidentirano je 7.230 nezaposlenih osoba. U 2020. godini je registrirano 700 novoprijavljenih nezaposlenih osoba.
POZNANSTVA I ZAPOŠLJAVANJE
Slične probleme ima i dvadesetčetverogodišnji Eldar Lihovac iz Sarajeva koji je prije nešto više od mjesec dana diplomirao na sarajevskom Fakultetu za saobraćaj i komunikacije.
„Prijavljivao sam se na konkurse, ali sam se javljao firmama koje nisu imale konkurse. Nisam dobio nikakav odgovor. Iskreno se nadam, ako Bog da, da će nešto biti. Jako je teško dobiti mjesto pripravnika, a da ne govorim o ozbiljnom poslu“, priča Eldar.
On dodaje kako dosta firmi u natječaju za neko radno mjesto traži godinu ili dvije radnog iskustva, a pri tome ne nude mogućnost za pripravnički staž, niti program obuke. U vrijeme studiranja, ali i sada, obavlja razne poslove kako bi preživio.
„Završio sam srednju medicinsku školu i cijelo vrijeme studiranja radio sam u jednom salonu ljepote, radio sam masaže, išao sam i privatno na adresu. Radio sam kao fizioterapeut u Fudbalskom klubu Željezničar. Radio sam parkete, poliranje, brušenje, kao i na istovaru robe“, kaže Eldar.
Ističe kako mu teško pada činjenica da malo tko u BiH prepoznaje i vrednuje marljive i pametne mlade ljude.
„Shvatio sam da je bitnije imati neko poznanstvo prilikom zapošljavanja, nego fakultetsko obrazovanje. To je moje lično viđenje. Znam dosta ljudi koji rade na određenim pozicijama bez fakulteta, ali tu su, jer su imali nekoga“, naglašava Eldar.
NA POSAO SE ČEKA OD DVIJE DO PET GODINA
U Bosni i Hercegovini trenutačno živi 777.000 mladih u dobi od 15 do 30 godina, od čega je 60 posto nezaposleno. Više od polovine mladih posao čekaju dvije godine, a jedna petina i do pet godina, podaci su Ministarstva civilnih poslova BiH.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH u 2019. godini bilo je 11.438 nezaposlenih osoba s visokom stručnom spremom. Riječ je osobama starosti od 24 do 34 godine. Podaci su to iz Ankete o radnoj snazi koja se radi po metodologiji Međunarodne organizacije rada (MOR).
Slične podatke pokazala je Studija o mladima iz 2019. godine koja je urađena u deset zemalja jugoistočne Europe, uz financijsku podršku njemačke fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung. Riječ je o međunarodnom istraživačkom projektu koji je obuhvatio 10.000 mladih, a cilj je bio analizirati i identificirati stavove mladih u suvremenom društvu.
Jusuf Žiga, sociolog i jedan od autora ove studije, kaže da je situacija za mlade u BiH deprimirajuća. Oni ne samo da su nezaposleni, navodi Žiga, nego ne postoji nikakva nada da će se to i promijeniti.
„Ključni problem u BiH je to što oni koji rukovode ovim društvom ne prepoznaju da su mladi najdragocjeniji razvojni resurs. Kada bi se to prepoznavalo, onda bi se to i čuvalo. Činilo bi se sve da se zadrži mladi, školovani i sposobni ljudi. Takva politika u BiH ne postoji“ objašnjava Žiga, dodajući kako je u Bosni i Hercegovini politički ambijent nepoželjan za život.
„Ako vi svaki dan gledate svađe, ucjene, prijetnje, odcjepljenja, tko može poželjeti da u takvom ambijentu živi. A s druge strane, kada pogledate razvojne resurse, rijetko biste gdje mogli na zemaljskoj kugli naći poželjnije ambijent za život. Jako je puno komparativnih prednosti, samo je potrebno pameti i volje da se to iskoristi“, objašnjava Žiga.
Svjetska banka i Institut za međunarodne ekonomske studije iz Beča su 2019. godine objavili studiju pod nazivom „Trendovi tržišta rada na Zapadnom Balkanu“ u kojoj navode da se nezaposlenost mladih u BiH kreće i do 70 posto. U studiji se, između ostalog navodi, da je oporezivanje prihoda od rada na Zapadnom Balkanu relativno veliko za najniže plaće i radnike s izdržavanim članovima porodice.
Radnici s niskim primanjima su u posebno nepovoljnom položaju na formalnom tržištu rada, u smislu neto iznosa plaće i relativno velikih troškova njihovog zapošljavanja, u usporedbi s onima koji imaju srednja ili velika primanja.
POSLODAVCI TRAŽE RADNO ISKUSTVO
Nevladina organizacija Institut za razvoj mladih ‘Kult ‘u posljednjih petnaest godina provodi projekte za mlade.
Ajka Rovčanin, voditeljica Odjela za ekonomski razvoj u ovoj nevladinoj organizaciji naglašava kako se visoka stopa nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini, koja je prisutna desetljećima, sporo mijenja. Dodaje kako mladi teško dolaze do zaposlenja, ali i da je najteži prvi ulazak na tržište rada.
„To prvo radno iskustvo je značajno u kontekstu nekih daljnjih pozicija i razvoja njihove karijere. Većina tih pozicija koje su otvorene, od mladih traže da imaju neko radno iskustvo“, ističe Rovčanin.
Ona dodaje kako je više razloga zbog kojih je u Bosni i Hercegovina visoka stopa nezaposlenosti kod mladih.
„Ekonomija BiH sporo se razvija. Nema potrebe za radnom snagom u industrijama koje imamo. Također, jedan od problema je neusklađenost obrazovnog sistema s potrebama tržišta rada. Mi potičemo karijernu orijentaciju i usmjeravanje mladih ljudi prema onim naukama i obrazovnim opcijama koje će imati mjesto na tržištu, poput informacionih i komunikacijskih tehnologija“, dodaje Rovčanin.
U Institutu za razvoj mladih Kult zalažu se i za primjenu Zakona o volontiranju koji mladima nudi tri mjeseca volontiranja u akreditiranim ustanova. To im se priznaje kao radno iskustvo, što je značajno u pronalasku posla.
Demografska struktura stanovništva ne ide u prilog Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina (BiH) ima jednu od najnižih stopa fertiliteta na svijetu (1,25), visok nivo migracija i starenja stanovništva, pokazala je Analiza stanja stanovništva koja je nedavno predstavljena u Sarajevu.
Takvi negativni demografski trendovi do 2070. godine dovest će do smanjenja ukupnog stanovništva za preko 50 posto, dok će demografska struktura naginjati starijoj populaciji (s njenim udjelom u ukupnom stanovništvu od preko 40 posto), rečeno je prilikom predstavljanja rezultata ove Analize.
Analizu stanja stanovništva i Projekcije stanovništva BiH za period 2020-2070. proveo je Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) u BiH u suradnji sa statističkim agencijama u BiH.
Istaknuto je kako će sektori koji su presudni za socioekonomski razvoj zemlje, kao što su obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita, biti u ozbiljnoj opasnosti da podbace u radu, dok će se tržište rada suočiti sa nedostatkom kvalificiranih radnika i profesionalaca.
Izvor: Fokus.ba
