Mladi ljudi žele da u svojim gradovima imaju osim spomenika ratovima i spomenike koji će veličati, mir, zajedništvo i omogućiti otvorene puteve u našoj zemlji. Oni žele da rade u svojoj zemlji. Oni ne žele da idu u bijeli svijet trbuhom za kruhom.
Da su mladi ključ pomirenja i bolje budućnosti ovog prostora smatra Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije Udružene žene Banjaluka. Mladi moraju se da izbore za svoje mjesto u ovom društvu i da se njihov glas jasnije i jače čuje. Na srednjoj generaciji je da pomognu mladima u tome.
Nada kaže da moramo postaviti i pitanje koliko su mladi spremni da se uključe u procese pomirenja. Moramo jačati generaciji mladih da traže uslove za bolji život u budućnost.
„Sada je 2020, a rat je završio 1995. Od kraja rata je rođeno 25 generacija mladih ljudi. Ako uzmemo standard da su mladi osobe do 30 godina života u ovom času imamo i generaciju mladih koji se možda sjećaju ratnih zbivanja u BiH. Rat u BiH je završio bez pobjednika i poraženih. Ostala nam je razorena zemlja, pokidane vjekovne veze među ljudima koji su oduvijek živjeli zajedno i ostala su nam uglavnom etnički čista područja,ostali su putevi koji nisu vodili nikud. Dejtonski Ustav je stvorio konstutitivne narode i ostale. Mi smo dobili prestanak rata, a nedovršeni mir“, kaže za BUKU Nada Golubović.
Dodaje da mladi koji su odrastali u toku rata i mladi ljudi koji su rođeni poslije rata žive u porodicama gdje se prepoznaju stradanja „mog“ naroda.
„Žive u gradovima u kojima su spomenici iz prošlosti koji veličaju heroje iz historije ‘mog’ naroda. Unutar porodice se pričaju priče u stilu ‘uzo deda svog unuka, metno ga u krilo…..’. U javnom prostoru, bez obzira gdje smo, se podgrijava strah od drugog i drugačijeg. Prenose se sopstvene traume i prenosi se transgeneracijska trauma. Sve to ne doprinosi želji mladih da rade na pomirenju. No, mladi ljudi su nada ovog društva i uz sve prepreke koje su im utkane u kući, u društvu i u medijijima oni žele da žive u prosperitetnom društvu i spremni su da gledaju u budućnost i da ostave prošlost za sobom“, ističe Nada Golubović koja sa mladima intenzivno radi od 1996. godine i vidi njihovu želju da nešto promjene.
„Svaki susret mladih iz različitih dijelova BiH dovodi do nekih vrlo progresivnih ideja. Mladi ljudi žele da u svojim gradovima imaju osim spomenika ratovima i spomenike koji će veličati, mir, zajedništvo i omogućiti otvorene puteve u našoj zemlji. Oni žele da rade u svojoj zemlji. Oni ne žele da idu u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Oni žele da se slažu sa svojim susjedima i zato su oni ključ pomirenja. Jedna od inicijativa koju su inicirali mladi je izgradnja klupe mira u Banjaluci“, ističe Nada i dodaje da taj proces počinje danas panel diskusijom „Učešće mladih u procesima održivog mira u Bosni i Hercegovini“.
Naša sagovornica kaže da mladi žele promjene i da oni ne žele da ratuju.
„Nema pomirenja bez suočavanja sa svojim strahovima. Nema pomirenja bez suočavanja sa tuđim strahovima. Tek kad prođu proces da mogu slušati jedni druge, mogu postati ključni u pomirenju. Treba im omogućiti da izađu iz sopstvenih okvira koji ih sputavaju, trebaju izaći iz svojih domova, iz svojih gradova. Treba ih naučiti da slušaju različite, drugo i drugačije. Treba im omogućiti da rade“, ističe.
Nada Golubović kaže da je uključivanjemladih u javni život jako važno.
„Nažalost to je jako teško jer kod nas se javni život vodi preko političkih stranaka. Mediji su podijeljeni na medije koji podržavaju poziciju ili opoziciju. Mi imamo vrlo malo nezavisnih medija, kao što je BUKA. Postoji puno javnih funkcija, za koje ima sposbnih, kvalificiranih mladhi ljudi koji ih mogu obnašati, ali na žalost uvjet da obnašamo javnu funkciju je da pripadamo političkoj stranci. Mladi imaju prostor da djeluju preko udruženja mladih, preko inicijativa i uključivanjem u studentska udruženja. No, da bi mogli više utjecati na javni život. Trebaju se društveno angažirati. Da bi mogli djelovati trebaju biti i ekonomski neovisni i zaposleni“, kaže.
Nada napominje da pandemija koronavirusa sigurno tome neće doprinijeti, jer je broj radnih mjesta drastično smanjen, a „gladan“ čovjek se bori za šnitu kruha i ne misli o tome da mora djelovati u javnosti da mu bude bolje.
„Potrebno je stalno govoriti kojiko je važno da mladi odlučuju o svojim životima i životima svojih porodica. Obrazovanje je jako važno. Ali mi u BiH imamo u osnovi tri školska sistema. Osnov obrazovanja je nacionalni diskurs. Treba se postići koncenzus da se usaglase minimum zajedničkog programa koji ne će razdvajati nego spajati ljude bez obzira na vjeru i naciju“, kaže ona.
Nada ističe da obični ljudi u ovoj zemlji nisu posvađani, a da je splet nesretnih okolnosti doveo do rata.
„Temelj pomirenja su mladi ljudi, koji žele da rade zajedno, da žive zajedno i da su bezbjedni u svojim domovima,ulicama, gradovima, državi. Da bi to postigli moramo uvijek promovirati mir, gledati u budućnost i graditi spomenike miru, graditi ceste pomirenja, parkove mira, ulice mira.To je misija koju mora odraditi generacija koja je sad u srednjoj životnoj dobi. Obaveza roditelja je da odgajaju djecu u duhu tolerancije bez mržnje, bez predrasuda prema drugom i drugačijem. Potrebno je da volimo i cijenimo svoje ali da poštujemo različitosti koje su tu sa nama“, pojašnjava naša sagovornica.
Kada je riječ o budućnosti života u BiH Nada Golubović kaže da je optimistična, a da nije tako ne biostala da živim ovdje, ne bi svoj život posvetila zalaganju za mir i nenasilje.
„Da nisam optimista otišla bih u toku rata. Ja živim ovdje. Tu mi žive djeca i njihova djeca, a nadam se da će ovdje živjet i djeca njihove djece u državi mira i tolerancije.
Ja imam prijateljice i prijatelje u cijeloj BiH, na prostorina bivše Jugoslavije. Ja imam prijatelje u cijelom svijetu. Moji su drugovi biseri rasuti po cijelom svijetu, a ja ostajem tu i vjerujem u mir i pomirenje u BiH i u regionu“, kaže na kraju razgovora za BUKU Nada Golubović.
