Nakon što je vještačenje Tužilaštva BiH pokazalo da uvezeni respiratori iz Kine ne mogu biti korišteni za ono za šta su kupljeni postavlja se logično pitanje koliko su zaista koštali. Na ova pitanja odgovor moraju dati i odgovornost preuzeti nadležni koji su kupovinu “fuš” robe iz Kine predstavljali kao veliku pobjedu.
Sad i laik zna da takav respirator nepoznatog kineskog proizvođača ne može biti skuplji od vrhunskog uređaja nekog elitnog njemačkog ili američkog proizvođača te da nema te tržišne situacije koja može opravdati kupovinu takvih respiratora po cijenama višim od 100 hiljada KM po komadu.
Respiratori koji su kupljeni, sada je skoro sigurno, nalaze se u nižim cjenovnim klasama i cijene koje su predočene u ugovorima teško da mogu biti stvarne, što istragu usmjerava na dodatne nelegalne radnje.
Uz sve ovo postavlja se pitanje da li naručilac, nakon istrage, može tražiti povrat novca i reklamaciju kupljene robe. Osim pronevjere javnih sredstva, znatno je oštećen i zdravstveni sistem koji je s razlogom iskazao potrebu za kupovinom 300 ovih vrijednih aparata.
Dodatni segment cijele priče nakon vještačenja i potvrde da se radi o respiratorima koji ne ispunjavaju ni minimum uvjeta za korištenje u jedinicama intenzivne njege jeste šta bi bilo da se pojavila takva potreba za njihovim korištenjem? Šta bi bilo da se epidemiološka situacija razvijala tako da se desio nagli rast broja zaraženih koronavirusom koji su hospitalizirani, a FUCZ umjesto respiratora za intenzivnu njegu nabavlja emergency respiratore za vozila hitne pomoći?
