U “onoj” Albaniji koja nam je ne tako davno bila daleka i mračna, gdje vladaju sila i korupcija, premijer Edi Rama donio je odluku: kockarnice i kladionice idu pod led! Kažu, zatvara ih se ukupno 4.300. Ostaju samo kockarnice u luksuznim hotelima i turističkim resortima… O bezbrojnim protestima i prijetnjama, uglavnom mobitelima koje je dobio nakon ove odluke, premijer kaže, “radi se uglavnom o orkestriranim porukama zatvorenika i onih iza kojih se kriju određene kompanije…”
Novinske agencije su ovim povodom objavile i slijedeće: Albanska Vlada na čelu sa Edi Ramom utvrdila je temeljem suvislih analiza da je ovisnost o klađenju i kocki u državi među bitnim uzročnicima širenja siromaštva, sitnog kriminala i porodičnog nasilja. S jednom kladionicom na 670 stanovnika Albanija je bila ispred drugih zemalja Balkana, a kamo li bogatijih zapadnih zemalja. Svaki četvrti kockar barem je jednom pokušao samoubistvo, a dvije trećine njih pate od ozbiljnih psihičkih teškoća. AFP je ovim povodom citirao advokata iz Tirane koji kaže da iza 70 posto zahtjeva za razvod stoji kladjenje i kockanje. Procjenjuje se da su Albanci, s prosječnom platom od 300 eura, godišnje trošili 150 miliona eura u kladionicama, a s ilegalnim kockanjem iznos se penje na oko 700 miliona…
Usput, Edi Rama koji nije imao “dejtonskih problema” kod donošenja ove odluke, poznat je onima koji se iole interesuju za prekogranična zbivanja u regionu i kao slikar-prmijer.Uz ostalo, diplomrao je na likovnoj akademiji u Tirani a studirao slikarstvo i u Francuskoj. Lider Socijaliostičke partije Albanije, prvo postaje minstar kulture, a onda premijer od 2013. U svijetu postaje poznat kao gradonačelnik (2000-2013) koji je nestašnim bojama “ofarbao” fasade sive Tirane, očistio lokalnu rječicu Lanu, pomeo nelegalno sagrađene straćare ali i veće kuće, unio zelenilo i cvijeće, novu atmosferu i zaigranost… Za sve to proglašen je 2004. godine “Gradonačelnikom svijeta”, a Time magazin uvrstio ga je na “listu ljudi koji su promijenili svijet nabolje…” I današnji kabinet mu je – prava umjetnička galerija sa njegovim slikama i skulpturama.
Nije slučajno ovih nekoliko redaka o “bageru” koji je krenuo u čišćenje društvene pošasti. Riječ je o profilu čovjeka, i timu oko njega, koji je neophodan da bi se liječenje epidemije što nagriza društvo shvatilo kao elementarna dužnost političara koji služi narodu.Umjesto da taj narod primarno služi njemu kao baza biznisa za vlastitu korist, uključujući oko sebe i pripadajuće mafije što se zovu – sistem. Priča je u nas kobajagi nepoznata samo onima koji hoće da je “ne prepoznaju” trpajući je u svoj džep. I ionima što kao omađijani evo već tri decenije ne vide svoju ulogu u održavanju te priče.
Cifre kažu: U 2017. godini u BiH je bilo oko 3.000 kladionica. Kako to kažu profesionalci u administraciji, samo 13 priređivača igara na sreću, po osnovu sportskog i RNG (internetskog i elektronska ) klađenja, ostvarili su više od 1,6 milijardi KM. Tri puta više nego u 2015. godini. Među deset top kompanija u BiH po prihodima (na prvom mjestu Elektriprivreda BiH a na drugom Bingo), Premier World Sport kladionica je na petom mjestu! Njihov ukupni prihod je bio 640 miliona KM a dobit 45 miliona KM. Poreskidug iznosio je tada više ode 200.000 KM iako i ptice na grani znaju da su porezi u ovoj oblasti, ciljano, urnebesno smiješni. Zato je Renato Korać iz Čitluka, vlasnik Premiera, varen i pečen sa političkom vrhuškom u Zagrebu i Mostaru. Zzajednički osmijeh sa prigrljenom KGK na fotografiji sa njegovog instagram porofila očaravajući. Potpis je “druženje sa Predsjednicom”.
Minulih dana sijaset reakcija unaokolo povodom vijesti iz Albanije. I prisjećanja na grotesknu političko-parlamentarnu zabavu u nas 2016. i ‘17. kada su se SDA i HDZ kobajagi sudarili povodom Izmjene i dopune Zakona o igrama na sreću FBiH. Jedni su kao za, drugi se kao slažu da treba, ali eto mora procedura…Inspekcija priča o mućkama ali im “informatički centar nema tehničkih mogućnosti da prati internet klađenja, a tu je prava lova…” Kladioničari kažu ako se usvoji novi prijedlog o oporezivanju, “nastradat će zaposleni u kladionicama”, ku'će im duša… Šereti vele, pa i pravom primjenom zakona o prostituciji i dilanju drogom mnogi bi ostrali bez posla ali – nisu ni tu prostitutke i rasturači droge ciljani dobitnici! Eto, u Albaniji izgleda da se može premostiti i ustavna konstrukcija u kojoj kriminal zapinje na Domu naroda. Ko nam je kriv što smo zakoračili u demokraciju. A njima premijer još umjetnik pa ima smiješni senzibilitet za duhovno stanje naroda.
Reakcije na “nevjerovatnu odluku iz onakve Albanije” u nas su, zapravo, očekivane i poznate. Zgražava se manjina kobajagi poštenih čija je šutnja rutinska, kad joj nije mjesto. Ali je nema kada se treba kobajagi glasno čuditi kako to “čak i u Albaniji može, a u nas ne može”.
Nema tajni ni u čemu što se dešava ovde. Ima samo onih što hoće i onih što neće da vide o čemu se zapravo radi. U ovom slučaju, takođe: Iza Albanije smo u mnogo čemu, odavno već i statistički. Pa i u tome ko je sve na čelu tzv. države. Oni birali, evo već treći put, onog “umjetnika” za premijera sa ogromnim političkim mudima i mudrostima kojima se uklapa među svijet čiji je interes da Albanija ide naprijed. A mi po sedmi put birali de facto iste koji ni za šta nemaju muda, niti se uklapaju ni u šta osim u vlastite interese među kojima su i kladionice. Tu političkoj Hercegovini ni na kraj pameti ne pada nejednakopravnost jer im se lider tu odavno izborio za nadjednakopravnost. A Bosanci se uglavnom prislonili živom silom koja kladionice uglavnom HDZ.ovih vlasnika puni od zore do sumraka i obratno.
Uostalom, u ovoj igri i nema odavno nikakvog kockanja, zapravo nepoznanica i rizika, pa je i kladioničarenje u nas tek lokalni, uglavnom (pred)izborni biznis u kojem je jasno ko dobija o ko gubi. Što bi jedan čitalac minulih mjeseci u čuvenim komentarima ispod teksta na ove teme kazao precizno, na koje broje odigtravati, i na čiju pobjedu u gostima. Pobjeda na domaćem terenu odvno nema sem za one što su u “druženju sa predsjednicom”, i raznim predsjednicima.
Interview.ba
