Piše: Biljana S.Tomić
Da li je Ivan Pernar, hrvatski saborski zastupnik Živog zida, pravi predstavnik nove generacije političara? To pitanje, kojim se počela baviti hrvatska javnost, a i zvanična politika postaje eto, sve više važno i nama u susjedstvu.
Jer, mladi hrvatski političar Pernar se slučajno ili ne prošle sedmice obreo i u Tuzli. I ni manje ni više, nego pravac u Elektrotehničku školu. Zašto baš Tuzla, pa Bosna, pa škola…
Šteta po Pernara što nije bilo đaka, jer nastave tog dana nije bilo zbog zagađenosti zraka, tako da je predstava na kraju posjete – „izbacivanje“ iz škole – imala malo publike… Tek toliko da se ta „tradicija“ koju „gaji“ u saborskoj sali ne zatre.
I tako je mimo svih protokola koje ovakva posjeta, ipak, zahtjeva – došao Tuzlacima u goste. Kada bismo cjepidlačili rekli bismo da je tu u startu prekršeno puno pravila i dozvola, jer niko ne može doći u zvaničnu posjetu školi, posebno iz političkog života, a da prethodno ne dobije saglasnost nadležnog ministarstva Kantona. Ali pošto u nas odavno više niko ne haje nizašto u ovoj državi (ne)reda i samovolje političara, jedna posjeta manje-više neće naškoditi ni ukupnom dojmu o Tuzli ili BiH.
Pernar se lijepo ispričao sa mladima. Potrudio se i da snimak razgovora, u svojoj režiji, postavi na društvene mreže kako bi sve što se dogodilo imalo veći odjek. I imalo je, jer danas na osnovu toga govorimo o Pernaru koji je pokazao da se pravi politički rad mora svesti na kontakt sa narodom, i da treba znati šta obični čovjek misli, posebno mladi.
Pravi – vox populi. Mlade je naveo da zaključe kako političari radi svoje lične dobiti npr.puno uvoze vodu, iako su i Bosna i Hrvatska najbogatije s tim resursima u Evropi; da treba da se cijeni znanje i da posao treba da dobiješ na osnovu sposobnosti, a ne političke podobnosti i da ti za to ne treba ulazak u političku partiju; da treba da se odupireš svim anomalijama savremenog društva… Ovim primjerom je dokazao da svi trebamo misliti svojom glavom, da moramo biti svoji i pokrenuti se, ako želimo promjene i bolji život.
Da li na način kako to Ivan Pernar mijenja??!!
Tu je sada i dilema. I pitanje svih pitanja, jer sve ono što odudarda od rutine, svi mi ne prihvatamo isto. U ovim zemljama građani koji su se, od rata do danas, nagledali svakakvih „inovatora“ i manipulatora u politici, jedna više ili manje ne znači ništa. Zato i sva avangarda koju u sebi nosi lik Pernara dobiva razne konotacije.
Kažu danas je normalan, sutra lud(!?)
Kažu – On je čovjek krajnosti!
Čovjek iznenađenja – (ne)prijatnog!!
Nije li to i neka vrsta novog političkog djelovanja. Hajmo ga nazvati pernar-izam!! Ne postajemo li i svi mi to u današnje doba iskvarenih i korumpiranih političara, uzaludno čekajući da upravo oni, donesu neke promjene kako bi se ovdje bolje živjelo. I stalno se pitamo kuda ide ovaj svijet. Jedan moj prijatelj stalno mi govori – u vražiju mater!!
Jer, sluđeni glupostima i lažima političara samo se pitamo – gdje mi to živimo?
I onda se pojavi Pernar. Kažu taj Pernar je vijesnik jednog novog doba i ponašanja u politici! To će donijeti promjene!!?? Što avangardnije, to bolje. Ljudi će zapamtiti(?!)
Naravno, kako da ne. Mi volimo cirkuse koje stalno gledamo u skupštinskim klupama, pa nam iznošenje Pernara iz sabora dođe kao – reality show.
Sve je to OK. Pa, eto, neka i taj način djelovanja u politici, kojeg prozvah pernarizam zavlada na ovim prostorima. Ali šta dalje? Iza takvog djelovanja mora da stoji ideja i politički kredibilan stav ukoliko želimo mijenjati prilike na bolje. To mora biti čvrsto kao stijena koju ne mogu oduvati drugi, retrogradni, politički vjetrovi.
Mene lično sve to ne može zavarati, kao ni Penarova četiri-minutna šutnja za govornicom u Saboru posvećena svim mladima koji su napustili Hrvatsku, dok mu sin živi u Njemačkoj. Ne može me zavarati zato što nije isto boriti se za savremenu političku ideju, a otići u Srbiju i slikati se sa liderom Dver-a Boškom Obradovićem koji veličaju četnički pokret!! Ili slikati se na ustaškom protestu u Zagrebu ispred transparenta „Za dom spremni“. Slikati i ne ograditi se od toga da je bilo slučajno ili šta već!!?? Jer nije isto zagovarati bolji život i nasilno slikati korisnike narodne kuhinje, kojima je sam čin odlaska po hranu – ponižavajući. Ako želimo biti primjerom onda se ne možemo voziti bez karte u gradskom prevozu i pozivati na imunitet….
Puno je toga što jednostavno ne ide pod istu kapu. Zato taj pernarizam u ovom trenutku može biti svašta, ali ne i ono što može okupiti ljude oko zdrave ideje. Ljudi dragi, ne idu zajedno progres, ustaštvo, četništvo, „udvaranje“ mladima… ma šta ko o tome mislio ili nazivao nekim – aktivizmom.
Za mene je to samo lična promocija koja čeka svoju šifru. Tačka.com.
