Arhiva

Tehnološke kompanije se trebaju prestat pretvarat da vještačka inteligencija neće uništiti tradicionalne poslove










“Bez obzira šta vam govore, mi nismo spremni, za masovne društvene promjene koji nas čekaju”
Piše: Kai-Fu Lee (MIT Tech Review)  Komentar: Mirza Cifrić Prevod: Arslan Berbić
Kada sam, nekog jutra, uzeo Uber da me odveze na konferenciju o vještačkoj inteligenciji (AI), vozač me pitao koliko dugo će trebati da mu samovozeći automobili oduzmu posao. Odgovorio sam da će se to vjerovatno desiti za oko 15 maksimalno 20 godina. Vozač je udahnuo uzdah olakšanja, i odgovorio “pa, do tada ću ionako već biti u penziji.”
Dobro je to, što se trenutno nalazimo u Americi, a ne u Kini. Da me tamo pitao, morao bih mu kazati da će izgubiti posao za 10 godina. 15 u najboljem slučaju.
Moja izjava zvuči iznenađujuće, s obzirom da je Amerika bila, te je još uvijek u vodstvu sa istraživanjima koji se bave vještačkom inteligencijom. Ali zadnjih godina, Kina ju je počela sustizati. Ta rivalnost dvije super sile garantuje da vještačka inteligencija sigurno dolazi.
A Kina će imati šansu pobjede 50/50, iz par razloga:
Prvo, Kina ima ogromnu vojsku mladih koji se počinju baviti AI. Tokom prošle decenije, broj publikacija o vještačkoj inteligenciji od strane kineskih autora se udvostručio. Mladi AI inžinjeri iz “Face++”, Kineskog startupa koji se bavi prepoznavanjem ljudske face iz slika, su nedavno osvojili prva mjesta u čak tri izazova natjecanja “computer-vision.” Bili su ispred timova iz Googla, Microsofta, Facebooka, i Carnegie Mellon Univerziteta.
Drugo, Kina ima mnogo više podataka od Amerike. Podaci su ključni dio vještačke inteligencije. U bitci, vrlo dobar naučnik sa tonom podataka će pobijediti super naučnika sa skromnom količinom. Kina trenutno ima najveći broj mobitela i internet korisnika na svijetu – pa čak i tri puta više od Amerike. Trenutno u Kini ljudi više ne koriste fizičke novčanice. Transakcije se obavljaju mobilnim aplikacijama, sve od plačanja kućanskih računa do šopinga. Oni mogu kupiti kućne namirnice mobitelom, završiti radni dan, naručiti dostavu, i čim dođu kući tamo će ih čekati električni bicikl sa vrućom narudžbom. Štoviše, u Kini, komunalni bicikli svakog dana proizvedu 30 terabajta podataka iz raznih senzora iz ukupno oko 50 miliona plačenih vožnji. To je otprilike 300 puta više podataka nego koliko se generiše u Americi.
Treće, Kineske AI kompanije su prošle “fazu kopiranja”. Prije oko 15ak godina, svaki startup u Kini je jednostavno kopirao funkcionalnost Američkih. To kopiranje je naučilo Kineske poduzetnike da budu dobri product manageri, te im je omogućilo znanje da počnu fazu “prevazilaženja svojih inostranih kolega”. Danas, Weibo je bolji nego Twitter, i WeChat omogućava mnogo bolje korisničko iskustvo od Facebook Messengera.
Četvrto, vladajuće politike ubrzavaju razvoj vještačke inteligencije u Kini. Plan Kineske vlade je da sustignu Ameriku u razvoju AI tehnologija te pratećih aplikacija do 2020. godine, te postanu globalni “AI innovation hub” do 2030te. Prošlog oktobra, tokom govora, Predsjednik Xi Jinping je podstakao važnost integrisanja interneta, velike količine podataka, te vještačke inteligencije sa ekonomijom. A u slučaju da mislite da su ovo samo političke priče, prošlost je dokazala obratno, kroz promociju i uspjeh brzih željeznica, masovnih pokreta poduzetništva, te inovacije. U poređenju sa Amerikom, program prošlog predsjednika Baracka Obame da podsustane proizvođača solarnih ćelija Solyndra je nazvan lošim kapitalizmom. A danas, kamiondžije pozivaju predsjednika Trumpa i Kongres da zaustave testiranje samovozečih kamiona.
Porast Kine kao supersile vještačke inteligencije nije samo veliko za njih same. Konkurencija između SAD i Kine je izazvala intenzivne nepredke u AI koje će biti gotovo nemoguće zaustaviti bilo gdje na svijetu. Promjene će biti ogromne – ali ne sve u našem dobrobitu. Nejednakosti će se proširiti. Moj Uber vozač je već bio intiutivan: AI će zamijeniti veliki broj poslova što će biti glavni uzrok socijalnog nezadovoljstva. Uzmite u obzir napredak Google DeepMind AlphaGo softvera, koji je pobijedio najbolje ljudske igrače u igri “Go” 2016 godine. Poboljšan je verzijom AlphaGo Zero 2017te koja je učila igru igrajući protiv same sebe, te je time u 40. dana postala superiornija od svih prošlih verzija. Sada zamislite kada se ovakva poboljšanja prenesu na područja poput korisničke službe, telemarketinga, proizvodnje, hotelskih recepcija, vožnje kamiona i drugih rutniskih plavokrvnih poslova. Uskoro će biti očigledno da se polovina naših poslova može obaviti mnogo bolje od stane AI i robota, i to bez ikakvih troškova. Ovo će biti najbrža tranzicija čovječanstva ikad, za koju kolektivno još nismo spremni.
Svi se baš ne slažu sa mojim mišljenjem. Neki tvrde da će sve ovo trajati mnogo duže, jer će neki poslovi biti samo djelomično zamijenjeni, te da će firme pokušati da interno rasele radnike. Ali čak, i ako je ta tvrdnja istinita, to neće zaustaviti neizbježnost. Drugi nas podjećaju da je svaka tehnološka revolucija stvorila nova radna mjesta kako je i raselila stara. Opasno je predpostaviti da će to biti slučaj.
Onda postoje simbiozni optimisti koji misle da će AI u kombinaciji sa ljudima biti mnogo bolji nego bez njih. Ovo će sigurno biti istinito za profesije koje uključuju profesore, doktore, advokate – ali mnogi poslovi se ne mogu svrstati u ove kategorije. Umjesto toga, oni su rutinski, jedno-domenski, gdje AI odlikuje.
Onda su tu oni koji misle da će nas spasiti univerzalni osnovni prihod. “Uzmite dodatni novac zarađen od strane uređaja umjetničke inteligencije i podijelite ga ljudima koji su izgubili svoje poslove.” “Ovaj dodatni prihod će pomoći ljudima da nađu nove načine zarade, te će zamijeniti druge tipove socijalnih prihoda.” Ali, oni koji vjeruju u univerzalne prihode ne uračunavaju na gubitak ličnog dostojanstva ili ispunjenje ličnih ciljeva potrebnih da bi se ljudi osječali korisnim. Oni misle da je jednostavan odgovor to da će “dobitnik AI revolucije” moći sjesti i ne raditi.

I konačno, postoje oni koji negiraju da AI revolucija ima bilo kakvih nedostataka – što je ista pozicija u kojoj se pronalaze najveće AI firme. Žalosno je to što eksperti vještačke inteligencije ne pokušavaju riješiti problem. Što je još gore i time nevjerovatno sebično, oni su ti koji odbijaju da problem i postoji.
Promjene dolaze, i na nama je da ispričamo istinu – cijelu istinu. Na nama je da nađemo poslove koje AI i ne može baš zamijeniti, te da obučavamo ljude kako da ih rade. Mi moramo potpuno promijeniti način edukacije. Ovo će biti najbolja i najgora vremena čovječanstva. Ako se počnemo ponašati racionalno i brzo, onda se možemo uklopiti u najbolja. Druga opcija je da se bunimo kada dođu najgora.

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button