SportTuzla

DINAMO I SLOBODA: Od Hadžića do Blaževića










Dinamo je znao na Tušnju zabiti i pet pogodaka, ali znali su i Tuzlaci „primiriti“ maksimirsku euforiju… Sloboda Tuzla i Dinamo Zagreb, stari rivali i prijatelji, dijele mnoštvo uspomena još iz doba dok su se međusobno nadmetali u prvenstvenim i kup dvobojima, ali posebna je poveznica naš dragi i nikad zaboravljeni Ismet Hadžić, proslavljeni branič koji je srcem i dušom nastupao za oba ova kluba.

   Hadžić je dio posebne, romantičarske Dinamove generacije, plesao je u onoj slavnoj 1982. godini, bio je dio maestralnoga plavog proljeća kad je Dinamo furioznom igrom dojurio do naslova prvaka. Jesenski je dio propustio, jer je služio vojni rok, ali zato je bio jedan od generatora nezaboravnoga proljeća. Pritom je i jedan od najboljih igrača u povijesti Slobode. Ondje je najčešće igrao desnoga beka, a dolaskom u Maksimir uskočio je u ulogu stopera i zadnjega veznog. U Dinamo je došao upravo iz Slobode uoči proljetnoga dijela natjecanja sezone 1979/'80. Prethodnoga je ljeta s jugoslavenskom reprezentacijom osvojio zlato na Mediteranskim igrama. Za Slobodu je odigrao 350 utakmica, za Dinamo je od 1980. do 1985. nastupio 302 puta od čega 145 u službenim dvobojima. S Dinamom je osvojio naslov prvaka 1982. kao i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983.

  Godinama kasnije bio je dobri duh maksimirskih veterana, okupljao brojne generacije plavih, organizirao turnire… Nažalost, zauvijek nas je napustio 14. srpnja 2015. godine. Upravo su njemu u spomen veterani Dinama i Slobode odigrali revijalnu utakmicu na maksimirskom travnjaku Hitrec-Kacian u lipnju 2016. godine. Sloboda je tada svratila u sastavu koji je imao zapaženu ulogu još u doba jugoslavenske lige. Predvodili su je proslavljeno lijevo krilo s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina, tadašnji reprezentativac Dževad Šećerbegović. Bio je tu i nekadašnja desetka crveno-crnih Mersed Kovačević, dugogodišnji branič Nihad Mujezinović, profinjeni vezist Fuad Mulahasanović, kao i bivši Dinamov napadač Enes Mešanović, koji je plavu majicu nosio 2002. godine.

   Plavi i crveno-crni odmjerili su snage i godinu ranije, i to u kadetskom uzrastu. Na turniru prijateljstva u Bijeljini u BiH maksimirski su kadeti pobijedili vršnjake iz Slobode 1:0.

  Uz Hadžića je najzvučnije Dinamovo pojačanje iz Slobode bio poplarni centarfor Ivan Cvjetković, koji je za plave nastupao i u ligi bivše države, ali i kasnije u HNL-u. U Slobodi je svoj nogometni put počeo i kasniji maksimrski vezist Said Husejinović prije svojedobnoga odlaska u Werder iz Bremena. Za Dinamo II je, pak, igrao nekadašnji Slobodin lijevi branič Almir Bekić, a jedan je službeni nastup za seniorsku momčad plavih upisao i centarfor Sulejman Krpić. Štoviše, za Slobodu je svojedobno branio i nekadašnji Hadžićev suigrač iz Dinamove slavne generacije iz 1982. godine – vratar Zvonko Marić. Poveznica je i trener Miroslav Blažević koji je tuzlansku momčad vodio na proljeće 2014. godine.

   A, upravo je dvoboj protiv Slobode bio jedan od „začina“ Dinamovu nezaboravnom proljeću 1982. Nakon što su nadigrali Crvenu zvezdu u Maksimiru s 3:0, a odmah potom i Hajduk hna Poljudu s 2:1, plavi su u Zagrebu dočekali Tuzlake isprativši ih sa 4:0. Mrežu su tresli Snješko Cerin, Marko Mlinarić, Zlatko Kranjčar i Stjepan Deverić… U prvom je dijelu sezone u Tuzli bilo 1:1 uz isključenje Dinamova braniča Zvjezdana Cvetkovića.

   Prvi su se put plavi i crveno-crni susreli još u rujnu 1959. godine kad je Dinamo u utakmici 4. kola u Tuzli pobijedio sa 3:0 uz hat-trick popularnog „plavog devet“, Dražana Jerkovića. Bila je to Slobodina premijerna sezona u prvoj ligi.

  Najveći je uspjeh tuzlanskoga kluba osvajanje trećega mjesta u ligi SFRJ u sezoni 1976/'77. Prvak je bila Crvena zvezda, a doprvak Dinamo. Povijest međusobnih dvoboja zagrebačkoga i tuzlanskog kluba posebno pamti i dva ogleda iz sezone 1962/'63. kad su obje momčadi na svom travnjaku zabile po pet pogodaka: Dinamo je u Maksimiru pobijedio 5:2, Sloboda na svom Tušnju 5:1. Maksimirski navijači posebno pamte Dinamovu pobjedu u Tuzli sa 5:0 u sezoni 1985/'86. Dvostruki je strijelac bio Boro Cvetković, po jednom su mrežu tresli Marko Mlinarić, Đuro Šmit i Željko Vuković.

  Primjerice, Robert Prosinečki jednu je od ukupno dvije službene utakmice u svojem prvom maksimirskom mandatu odigrao upravo protiv Slobode. U Zagrebu je bilo 0:0.

  Sloboda je, primjerice, na otavarnju prvenstva u ljeto 1983. godine „primirila“ Dinamo koji je gajio visoke ambicije na krilima prethodne sezone koju je završio tako što je u tijesnoj utrci ostao bez naslova prvaka u samoj završnici. S velikim su ambicijama plavi krenuli i u novu natjecateljsku godinu, angažirali tadašnju zvijezdu, napadača Vasila Ringova iz Varadra. U prvom kolu u goste je došla Sloboda, a Ringov pogotkom za 1:0 rasplamsao maksimirsku atmosferu… No, dva gola Tuzlaka za pobjedu gostiju s 2:1 ubrzuo su splasnuli zagrebačku euforiju, a na neki način i preusmjerili sezonu koju je Dinamo na kraju želio što prije zaboraviti.

  Zadnji međusobni dvoboj datira iz 11. svibnja 1991. godine kad je Dinamo u Tuzli pobijedio 3:0 golovima Primoža Glihe, Stjepana Deverića i Zvonimira Bobana.

  Plavi su znali pobijediti i sa 5-0 u prosincu 1990. ili čak 6:0 u četvtfinalu Kupa 1983. uz čak četiri (!) Kranjčarova gola. Sloboda je, primjerice, slavila u polufinalu Kupa 1971. godine pobijedivši u Tuzli s 1:0…

Izvor: gnkdinamo.hr



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button