Premda se ne sjećamo svojih prethodnih života (osim nekih rijetkih ljudi), ko smo bili i šta smo doživjeli, naša duša ima mogućnost sačuvati te informacije u podsvijest. Zato negdje duboko u nama tinjaju sve informacije o našim prethodnim životima i u određenim ih trenucima osjećamo…
Ponekad intuicija ili duša daje do znanja da se nečega sjeti. Kroz predosjećaj, pojavu kao što je deja vu ili osjećanja za koje ne znamo tačno odakle su došli, ali su toliko snažni da znamo da su istiniti. Ponekad su to krajolici ili mjesta koji su nam poznati, ponekad su to ljudi…
Postoji jako dobar znak koji nam govori da smo sreli osobu sa kojom smo bili povezani u prošlom životu. Ta se informacija skriva u pogledu.
To je onaj pogled koji nas hipnotiše, toliko nam je poznat kao da smo u te oči gledali već mnogo puta. Možda nas nešto i probode u srcu, strese nas ili nas prođu žmarci, hladnoća ili vrućina. Kaže se da su oči ogledalo duše i da duša “prenosi” svoje oči iz tijela u tijelo. Svaka osoba ima unikatne uzorke u zjenicama koje zadržimo, zato se dogodi da sretnemo nekoga iz prošlog života i to jednostavno prepoznamo. Sjetimo se i negdje preleti misao: “To si ti! Ponovo se srećemo!”
Niko ko se rodi nije prazan list jer naša duša nosi sve informacije iz prethodnih života. Samo ih se većinom svjesno ne sjećamo jer bi nas to ometalo u trenutnim lekcijama koje su nam potrebne da kao duše rastemo i razvijamo se.
Da li vam se nekad dogodilo da ste u pogledu prepoznali dušu koju znate od ranije?
Izvor : CdM
