Nije punio novinske stupce, rijetko je kada na “pressicama” najavljivao utakmice, a bio je omiljen i kod navijača i kod selektora. Nenametljiv je i danas kada je u trenerskim vodama.
Zlatan Bajramović u tandemu sa Christianom Eichnerom već treću godinu radi sjajan posao u Karlsruheru koji je minulu sezonu u Cvajti okončao na sedmom mjestu.
Danas kada je reprezentacija jedna od glavnih tema, zanimalo nas je šta o svemu misli Bajramović, ko je najveći krivac, vidi li možda sebe u dogledno vrijeme na klupi…
– Da smo dobili Luksemburg bilo bi da je sve u redu. Evidentno je da imamo probleme koji su dublji, ne može se samo kriviti selektor, fokus se mora staviti i na igrače. Mora biti više želje, volje… Pa, morali smo pobijediti Luksemburg i bez selektora na klupi. Ne govorim to zato što sam danas trener već, evo, je li selektor taj koji je pogriješio kod onog gola?! Svi moraju preuzeti odgovornost – kaže Bajramović na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Slično je prije nekoliko dana pričao nam i Safet Sušić kojeg su “dizali u zvijezde” nakon plasmana na Mundijal, a onda jedva čekali da mu vide leđa poslije prvog poraza.
– Mi se fudbalski ne možemo uspoređivati s Hrvatskom, po kvalitetu su oni daleko ispred nas, ali oni imaju taj naboj koji ih dodatno gura naprijed. Toga nam treba puno više jer danas, ako nema volje i ako protivnika ne natrčiš, nećeš ni pobijediti. Danas fudbal svako igra. I što je još važno, mora se lopta spustiti, puno je pritiska koji često nije opravdan. Po čemu smo mi to bolji od Slovačke i po čemu moramo biti ispred njih? Gledao sam i njihove igrače, igraju isto u dobrim klubovima, navodi nekadašnji as Schalkea kao primjer.
Priče o potencijalnom selektoru nije želio komentarisati. Interesovalo nas je vidi li sebe jednog dana na tom mjestu, već godinama radi na visokom nivou, među navijačima je omiljen…
– Sad da kažem dovedite ovog ili onog, nema smisla, a nit’ moja ima toliku težinu. Ko god dođe, treba mu dati odriješene ruke i ono najvažnije – vrijeme. Mi uvijek poslije poraza potonemo, odjednom ništa ne valja, kritike su do neba. Imam osjećaj da bismo potopili tako i Ancelottija. Vidim li sebe kao selektora? Znate da se nikada nisam nametao, a nije me niko ni pitao za to. Pitanje i koliko bi našim ljudima dobar bio jer po prirodi sam takav da volim direktno reći u lice ono što mislim, što mi smeta, što bih volio drugačije… Tako radim u Njemačkoj.
Kao trener je do sada radio u St. Pauliju, mlađim kategorijama Hamburger SV-a, a danas je “mozak” trenerskog tima u Karlsruheru.
– Bio sam i u nižim rangovima, vodio sam juniore na najvećem nivou u Njemačkoj, a sada u Karlsruheru radim sve što i glavni trener. Samo što je on taj koji se vodi kao glavni i što izlazi pred medije… Nisam neko ko pati za tim, zato i dobro sarađujemo, Christian (glavni trener Karlsruhera, op.a) cijeni svaku moju riječ i želi komentar na sve. Mogu reći da iza sebe već imam deset godina trenerskog rada.
Kod svih selektora je Bajramović svojedobno bio omiljen igrač. Nezamjenjiv. Kada je osjetio da bi mogao biti teret i sebi i drugima, povukao se, tiho i gospodski.
– U moje vrijeme u reprezentaciji je svako znao svoju ulogu. Kada je tako, lakše je. Znao sam da je moje da ginem u tom dresu, da trčim, možda čak i za neke individualce koji su jači od mene. Naprimjer, ako je u pitanju zadnji pas, znao sam da je to na Misimoviću, a da ću ga ja ‘pokriti’ i trčati za njega. I nisam dizao nos ako ne igram niti time stvarao lošu atmosferu. Ako dolaziš igrati za reprezentaciju, to mora biti s voljom i željom, a ne samo da odradiš i kako bude-bude, poručio je Bajramović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
