Milorad Dodik je osnovno obrazovanje započeo u rodnoj Banja Luci, gdje je upisao i srednju poljoprivrednu, tačnije za prerađivača mesa. Kasnije mu prerađivanje mesa dosadilo pa skoknuo do Beograda da preradi politiku, te upiše Političke nauke 1983. godine, a već 1986 postaje predsjednik izvršnog odbora u Laktašima. od tada do danas, vlast je u njegovim rukama, a ide uzlaznom putanjom.
Osim prerađivača mesa i političara, Dodik je želio i u muzičke vode, no tada nije bilo Zvezda Granda, nažalost. Kako sarajevski bend Konvoj pjeva ”Iz svog sela u grad ona se vozila četiri duga sata, i znala je šta hoće. Imala je san i htjela nešto više-postati Madonna, bar da pjeva kao ona.” Slično je sanjao i naš Dodik. Od Laktaša do Beograda četiri sata vožnje, željan da pjeva kao Mitar Mirić, jednom rukom drži vlast, drugom mikrofon. Jer, ne može mu niko ništa, jači je od sudbine.
Bosanskohercegovački političar, nadasve jedan od najpopularnijih u pomenutoj državi, predsjednik Republike Srpske, te osnivač i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata iskoristio je svoje ljudsko i političko pravo glasa u susjednoj državi, Srbiji. Veli, glasanjem daje svoj doprinos demokratskoj Srbiji, te želi da ostane snažan faktor stabilnosti u regionu. Jašta.
Predsjednik Republike Srpske od 2010. godine, okončajući drugi mandat gubi pravo ponovne kandidature za istu poziciju, predsjednika RS-a. Međutim, da ne bi bilo s konja na magarca, Mićko guta izgovorene riječi i objelodanjuje kandidaturu za člana predsjedništva države koju ne priznaje. Da, ironija je drugo ime Dodikovo.
Ne postoji Bosna, ali ću da se kandidujem za njenog predsjednika
Iako je u nekoliko navrata osporavao postojanje države Bosne i Hercegovine, njene nezavisnosti, legitimnosti, historije, jezika i svega drugog što država ima, to mu ne predstavlja problem da se kandiduje za njenog predsjednika. Šta više, za nepostojeću državu-nepostojeći predsjednik. Naizgled suluda kandidatura je odlična prilika da ponovo stavi masku i time skine sebe s američke crne liste, na koju je dospio ugrožavajući opstanak i napredak Bosne i Hercegovine. A sve to sa RS-om, šta košta-da košta, ljude u RS-u naravno. A Republika Srpska je po svim parametrima lošija od Federacije BiH, manje su plaće i penzije, veća je nezaposlenost, obrazovne i zdravstvene institucije u dugovima, firme se raspadaju, poreski sistem se urušava, pravosuđe, mediji, policija pod SNSD-ovom komandom. A građani, slijepo prate velikog patriotu, Dodika, kako bi sebi još jednu vilu obezbijedio.
Mlada ”wanna be” pjevačica iz pjesme Konvoja je odsanjala svoj san riječima: ”A karijera propala i kao da je poplava saprala laži, i tako prestala sam da se tražim…” Istim riječima se nadam da će neka poplava saprati silne maske Dodikovog lica, a da će se konačno pronaći u prerađivaču vlastite sudbine, a ne sudbine građana Republike Srpske.
Za rođenan Vam želim dosljednost u mišljenju
Milorad Dodik je prvi političar iz RS-a koji je priznao da je bio genocid u Srebrenici, tačnije, 2008 godine u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića je rekao: „Ja znam savršeno dobro šta je bilo. Bio je GENOCID u Srebrenici. To je presudio Sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica. Ono što sam trebao da uradim, trebao sam da akcijom koju smo poveli da pokušam da vraćam povjerenje koje se ne može riješiti u jednoj godini, ali može se riješiti dugoročno.“
Međutim, kao što je to praksa bila prije, a vidimo i danas je, njemu nije trebalo dugo da povuče svoje riječi. „Nećemo priznati genocid, jer se genocid nije ni desio u Srebrenici.“
Za rođendan Vam želim da imate dosljednost u mišljenju, ponašanju, izjavama, ali i politici koju vodite, kakva god onda bila. Živio i sretan nam bio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Azra Husarić
