Piše: Mario Vranješ
Na zahtjev nekih BiH paralamentaraca izašli su na vidjelo neki od troškova koja su četiri ministarstva napravili samo na troškove puta.
Cifre koje su naši vrli ministri i njihovi ahbabi iz minstarstava napravili na troškove putovanja su , malo je reči, neiznenađujući. Jer oni nas u svome besramu više ne mogu iznenaditi
Troše se te budžetske pare na putovanja, ko fol službena, nemilice. Avionske karte uvijek najskuplje, gorivo za službena kola se haman sipa na svakoj drugoj benziskoj stanici, svite i delegacije izgledaju kao srednjoškolske ekskurzije (tu mislim na broj ljudi u delegacijama), a avio- kompanije sretno trljaju ruke na sam spomen BiH i naših dičnih političara.
Pitanje je dana kada će naši političari naručivati avione i helikoptere kao što obični puk naručuje taxi. ”Halo, ovdje ministar Demidžić. Jel’ može jedan Boing za vožnju od ministarstva do vječne vatre, trebao bih da položim neko cvijeće, na brzinu!”
Da, mi smo ta zemlja u kojoj je dno nedokučivo, ali se , barem neki, ponašaju kao da je sve med i mlijeko( čitaj političari). U njihovim knjigama nema nezaposlenih, migracija opada, otvaraju se fabrike, zatvaraju se kriminalci i radost isijava iz svakog ljudskog lica.
Sve je u najboljem redu, i običnim građanima ostaje samo da se napiju od miline, napiju da zaborave, da zaborave da su zaboravili nešto u zaboravu. Ne dao Bog da shvate, a kamoli da se prisjete i sjete koliko svakoga dana ono ljudskoga u sebi gube, koliko se svakim novim udisajem zagađenog vazduha manje čovjekom osjećaju, koliko su zgaženi, koliko su nebitni ovim našim dičnim političarima,koliko smo im ono nešto odvratno i mrsko, kao pseće govno na lakiranim talijanskim cipelama.
Lakše je ne gledati, ne misliti, zaboraviti, i sebi pred nove noćne more slagati da će sutra biti bolje, i da ti sam, kao pojedinac ne možeš baš ništa promijeniti. U zaboravu je naš spas i naše uništenje
Naravno za doseg takvog zaborava potrebna je velika količina alkohola, ali tu je i rizik od ciroze i drugih bolesti jetre. Ali ništa se ne brinite, nije sve baš tako crno, na nekim poljima imamo mi uspješene, pametne i inovativne ljude, jer naši doktori iz Tuzlanskog UKC-a su izmislili način liječenja nekih bolesti jetre, i to zamislita baš sa alkoholom.
Sada nismo obaviješteni koja vrsta alkohola koja se koristi u terapiji je u pitanju. Da li se radi o običnoj brlji ili nekim francuskim konjacima i najskupljim viskijima, ali jedno je sigurno….
Ona naša stara poslovica ”klin se klinom izbija” nikada nije bila tačnija i istinitija.
