Kako prenosi njemačko izdanje Katoličke novinske agencije, bivši vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić izjavio je da je bila “velika greška” što je BiH podjeljena na dva dijela te da Dejtonski sporazum “nije donio pravedan mir”, ali i da je jedan od razloga za “skriveni egzodus” Hrvata u BiH to što “Bošnjaci biraju predstavnike hrvatskog naroda.”
“Sporazum je okončao rat, ali nažalost nije donio pravedan mir. Bila je velika greška svjetske zajednice što je našu državu Bosnu i Hercegovinu podijelila na dva dijela. Ovim su moćnici legalizirali etničko čišćenje. Stvorili su državnu strukturu koja ne može funkcionirati,” prokomentarisao je Puljić razvoj situacije u BiH nakon potpisivanja ovog mirovnog sporazuma 1995. godine.
“Skriveni egzodus” kršćana iz BiH
On je također pojasnio zbog čega on smatra da je na sceni “skriveni egzodus” kršćana iz Bosne i Hercegovine.
Rekao je da su prije svega ekonomski razlozi oni zbog kojih ljudi napuštaju BiH, ali da misli da “nepravda igra još veću ulogu” što se tiče Hrvata.
“Ovdje se ne primjenjuju jednaka prava za sve. Politička igra sa izbornim pravom, na primjer, umorila je ljude: Hrvati, koji su gotovo svi katolici u Bosni i Hercegovini, čine najmanju etničku grupu od ukupnog stanovništva u zemlji, oko 17 posto. Na izborima, međutim, muslimanski Bošnjaci biraju predstavnike hrvatskog stanovništva u vladi. Ova činjenica će i dalje pokretati egzodus među katolicima,” podcrtao je Puljić.
Naveo je da diskriminacija postoji “i pred zakonom i u javnosti”.
“Ako se neko žali na to, odmah biva napadnut u medijima, ali i u politici”, dodao je.
Uloga Crkve tokom rata
Puljić je također govorio o aktivnostima Crkve tokom rata u BiH, te ispričao da nije očekivao šta slijedi u zemlji kada je imenovan na poziciju.
“Tada nisam imao pojma, iako sam znao da prelazak iz komunizma u demokratski sistem neće biti lak. Kada me je papa Ivan Pavao II obavezao da prihvatim ovu službu, rekao je da će doći teška vremena. Dobro se sjećam njegovih riječi na svom episkopskom ređenju: “Budi hrabar, Crkva te šalje, ne ideš u svoje ime!” ispričao je Puljić.
“Kada je izbio rat i kada sam dobio vijesti o uništenju i raseljavanju, osjećao sam se kao Job. Vidio sam previše krvi, toliko mrtvih i povređenih, pretrpio toliko bola. I sam sam bio toliko puta u opasnosti. Tada su me pitali da li se bojim. Moj odgovor: I ja sam samo čovjek, ali ljubav koja me nosi i vodi da ohrabrim i tješim ljude je mnogo jača,” dodao je on.
Puljić je naveo da je tokom rata crkva pokušavala da pomogne ljudima da prežive.
“Pomoć se uvijek dijelila bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. I tokom rata smo pokušavali da krenemo putem međureligijskog dijaloga; nakon rata osnovali smo “Međureligijsko vijeće” u kojem gajimo duh dijaloga i mira,” objasnio je.
“Katolička crkva u Bosni i Hercegovini je preživjela veoma teška vremena u svojoj historiji, posebno komunistički režim. Vjerujem da još uvijek ima snage da prebrodi trenutna teška vremena. Naši korijeni ovdje su toliko duboki da se ne mogu lako iskorijeniti,” rekao je Puljić.
