Ovogodišnju dodjelu Oscara bez problema bismo mogli nazvati nekoliko sati dugom porukom koju je Hollywood odlučio poslati novoizabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.
To jest, to bismo mogli reći da se legendarni Warren Beatty u najnapetijem trenutku nije malo zbunio i proglasio pogrešnog pobjednika.
Naime, Beatty je na kraju dodjele učinio nezamislivo i proglasio pogrešnog pobjednika. Oscara za najbolji film osvojio je “Moonlight”, ali Beatty je pobrkao omotnice i pročitao pogrešnog pobjednika – “La La Land”.
To je izazvalo ovacije, a dotadašnje “pobjednike” koji su već počeli s govorima zahvale, uskoro su zamijenili pravi pobjednici.
Glumac je kasnije objasnio da je otvorio pogrešnu omotnicu, pročitao ime Emme Stone i greškom zaključio da je dobitnik Oscara “La La Land”.
https://youtu.be/v3RLFhwzUgk
Što se same dodjele tiče, gomila liberalnih milionera okupila se u Dolby Theatreu kako bi ispijajući šampanjac u svojim preskupim odijelima i haljinama mudrovali o politici, darivali si zlato i pljuvali po zadrtom konzervativnom milioneru koji im upravlja zemljom.
Sve je započelo nastupom Justina Timberlakea koji je izveo nominiranu “Can't Stop the Feeling” nakon čega je na pozornicu izašao i Jimmy Kimmel koji je svoj posao odradio kao da se radi o njegovom talk showu. Osim ako niste posebno ludi za kombinacijom mlakih zajebancija na račun Trumpa i okupljenih glumaca, teško je da biste u njegovom trkeljanju pronašli bilo što vrijedno spomena. Čak je i oskarovska verzija inače odličnih “Mean Tweetova” djelovala kilavo. Štoviše, centralni trenutak bio je onaj u kojem je, referirajući se na debilne Trumpove uvrede, natjerao okupljene da ustanu i aplaudiraju Meryl Streep kojoj je ova dvadeseta nominacija.
Nije bio najgori voditelj, ali smrtonosnu kombinaciju Jamesa Francoa i Anne Hathaway nemoguće nadmašiti.
U istom tonu nastavio je i dalje, a zaista duhovite trenutke trebali ste iskopati u moru dozlaboga dosadnih i otrcanih šala na račun predsjednika (neprestane reference na njegove izjave, dopisivanje s Trumpom itd.) i ne posebno oštrih šala na račun slavnih, ali natezanje s Mattom Damonom bilo je na mjestu. Isto smo dobivali i od prezentera i dobitnika koji su nas gnjavili svojim ganutljivim i pravedničkim govorima iz kojih su svako malo iskakali osvrti na rasistički i ksenofobni smjer u kojem je Amerika krenula. I dok se radilo o očekivanom obračunu liberala s konzervativcima, u jednom trenutku postalo je iritantno, a fore kao što je ona s turistima koje je voditelj uveo u dvoranu, nisu previše pomogle pomao dosadnoj dodjeli.
S druge strane, ovogodišnja je dodjela raspizdila republikance pa sve nije bilo uzalud.
Prva veća kategorija bila je ona za najboljeg sporednog glumca, a kipić je završio u rukama Mahershala Alija koji je ujedno i prvi musliman koji je osvojio nagradu u ovoj kategoriji. Iako, ne radi se o prevelikom iznenađenju jer Aliju su pobjedu i predviđali dok se konkurencija svela na “ljude koji su se morali pretvarati da im je drago zbog kolege”.
Nakon što su se dodijeljene nagrade u kategorijama za najbolju šminku i frizuru, kostimografiju i najbolji dugometražni dokumentarac, uslijedile su i najmisterioznije kategorije svake dodjele – one za najbolju montažu zvuka i najbolji zvuk. Ovo je bio “historijski trenutak” (zbog Kevina O'Connela koji je 21 godinu čekao da dobije Oscara) i kategorija kojoj se najviše veselio, doznali smo i ko je jedini čovjek na svijetu kojeg stvarno zanima razlika između zvuka i montaže zvuka.
Budući da smo prošle godine slušali gomile kritika oko premalog broja Afroamerikanaca koji su nominirani za ovu prestižnu nagradu, Akademija se ovog puta odlučila iskupiti nominirajući sve crne glumce koji su se pojavili u filmovima koji su barem djelomično mirisali na oskarovski materijal.
Daleko od toga da Ali ili Viola Davis svoje Oscare nisu zaslužili, ali imamo i “Hidden Figures”, klasičnu holivudsku papazjaniju s porukom koja u prvi plan stavlja tri crne NASA-ine matematičarke za koje nismo znali jer… Rasizam i seksizam. S druge strane, koliko NASA-inih bijelih matematičara možete nabrojati? Nije baš da postoji Paninijev album sa samoljepljivim sličicama “Najpoznatiji NASA-ini bijeli matematičari”. To, naravno, ne znači da o ovim genijalkama ne bi trebalo snimiti film, ali da rasa i spol nisu u prvom planu, nikada ne bi bio među nominiranima.
No, sama činjenica da u 2017. još uvijek pričamo o tome imamo li premalo ili previše nominiranih crnih glumaca samo ide u prilog tome da problem postoji i da je ovo priča koju ćemo slušati još dugi niz godina.
Viola Davis potpuno je opravdano (i očekivano) pokupila svog Oscara za najbolju sporednu glumicu. Tim više jer se u istoj kategoriji našla i Michelle Williams čijih je par minuta prehlađenosti i cmizdrenja u inače odličnom “Manchester by the Sea” stvarno najveća misterija ovih Oscara.
Još jedna poruka Trumpu stigla je u vidu najboljeg stranog filma koja je pripala hvaljenom iranskom filmu “The Salesman” Asghara Farhadija, a tijekom govora zahvale spomenut je i nepravedan tretman stranaca. Pobjedu je odnio i animirani obračun sa ksenofobijom i rasizmom, izvrsna i komercijalno uspješna “Zootopia” koju su mnogi doživjeli kao savršen protuotrov za Trumpovo širenje mržnje i straha.
Najnominiraniji film godine, “La La Land”, pokazao se kao oskarovski zicer koji su mnogi očekivali, a i nagrade u kategorijama kao što su produkcijski dizajn ili najbolja izvorna muzika ili pjesma itekako su opravdane jer ipak se radi o filmu koji je posvećen historiji mjuzikla.
Sviđala vam se depresija zvana “Manchester by the Sea” ili ne, Kenneth Lonergan odradio je izvrstan posao i malo je onih koji će pronaći veći prigovor njegovom Oscaru za najbolji izvorni scenarij koji je filmski dijalog podigao na višu razinu. Barry Jenkins je pak očekivano osvojio kipića za najbolji scenarij prema predlošku iako neki tvrde da je Jenkins trebao završiti u kategoriji originalnog scenarija. No, u ovom slučaju nagrade su dobili oba scenarista koji su za nagradu zaslužili.
Najboljim redateljem proglašen je mladi Damien Chazelle koji je postao najmlađi redatelj koji je osvojio Oscara, a za talentiranog 32-godišnjaka ovo je veliko postignuće. Posebno ako u obzir uzmemo da je njegov prethodni “Whiplash” također bio veliki miljenik kritike.
Uslijedila je i nagrada za najboljeg glumca koja je pripala Caseyju Afflecku za briljantnu izvedbu u “Manchester by the Sea”. I dok bi zlatnog ćelavca neki radije vidjeli u rukama Denzela, Goslinga pa čak i Mortensena u prespavanom “Captain Fantasticu”, teško je pronaći veće zamjerke u odluci Akademije da nagradi jednu od najboljih izvedbi talentiranog glumca.
Emma Stone pokupila je nagradu za najbolju glumicu čime je utvrdila status favoriziranog “La La Landa”, ali u kategoriji i nije imala preveliku konkurenciju iako se radi o nekim jakim ulogama. Naime, Emma je od starta bila velika favoritkinja i mnogi su joj predviđali pobjedu.
Načelno dosadnu dodjelu na najbolji je mogući način okončao Beatty.
Najbolji film: Moonlight
Najbolja glumica: Emma Stone, La La Land
Najbolji glumac: Casey Affleck, Manchester by the Sea
Najbolji redatelj: Damien Chazelle, La La Land
Najbolja sporedna glumica: Viola Davis, Fences
Najbolji sporedni glumac: Mahershala Ali, Moonlight
Najbolji strani film: The Salesman
Najbolji izvorni scenarij: Kenneth Lonergan, Manchester by the Sea
Najbolji adaptirani scenarij:Barry Jenkins, Moonlight
Najbolja šminka i frizure: Suicide Squad
Najbolja kostimografija: Fantastic Beasts
Najbolja izvorna pjesma: “City of Stars”, La La Land
Najbolja izvorna muzika: Justin Hurwitz, La La Land
Najbolji vizualni efekti: The Jungle Book
Najbolji dokumentarni kratki film: The White Helmets
Najbolji dugometražni dokumentarni film: OJ: Made in America
Najbolja montaža filma: John Gilbert, Hacksaw Ridge
Najbolja montaža zvuka: Arrival
Najbolji produkcijski dizajn: La La Land
Najbolji kratki animirani film: Piper
Najbolji dugometražni animirani film: Zootopia
Najbolja kinematografija: Linus Sandgren, La La Land
Izvor: index.hr
