Ej, Mark,
tvoji dečki skinuli su mi sa fejsa tekst “Otvoreno pismo šupcima” jer su neki šupci popizdili zbog sadržaja. Moje je pismo, navodno, govor mržnje, a mržnji na fejsu nema mjesta. Ha, ha, Mark, ovo zaista prvi put čujem. Moje pismo šupcima nije “govor mržnje”, moje je pismo govor ŽRTVE, a to je bitna razlika. Ja sam žena, dakle, žrtva. Za razliku od muškaraca, posebno bijelih Amera čije se bogatstvo mjeri u milijardama dolara, ja nemam moć. Mogu samo vrištati. To i činim.
Naravno da samo kretenu može pasti na pamet da sam pisala svim muškarcima. Mark, jesi li čuo za hiperbolu? Sin mi je rekao, on mi tekstove uređuje i stavlja na fejs, da si mu zabranio pristup fejsu na dvadeset i četiri sata. Ako te ne posluša slijedit će oštrija kazna.
Što ćeš mu učiniti? Što krivomislećoj sirotinji koja živi bogu iza nogu čine bijeli, bogati Ameri? Uvalit ćeš mu glavu u zahodsku školjku dok ne prizna ili krepa? Gađati ga tromblonom? Dronom? Baciti mu bombu sa osiromašenim uranom na garsonijeru kupljenu na kredit?
Ej, Mark. Znaš tko si ti? Jebeni, bahati, bijeli, bogati Amer koji misli da se lovom može zabraniti pravo na mišljenje, pravo na stav, pravo na jebenu HIPERBOLU. Može trenutno, ali ništa ne traje dovijeka pa neće ni američko divljaštvo.
Jasno mi je da nekoliko napaljenih mužjaka pogođenih mojim tekstom, ni jedan muškarac iz mog kruga prijatelja nije se prepoznao, može od tebe zatražiti da makneš moj tekst. Zato jer si i ti šupak. Da nisi bio bi manje osjetljiv. Ne, nisam ljuta. Uostalom, tko želi pročitati što sam napisala neka ukuca www.rudan.info
Pišem ti jer imaš dvije kćeri. Zapamti, i njima će život biti pakao samo zato jer su žene. Tvoja lova im neće pomoći da budu manje žene i manje žrtve. Kao što ovo pismo tebe neće prosvijetliti.
Eto, ja napisah, a ti briši.
Vedrana Rudan, žena
