Tri su osnovna zahtjeva koja borci traže: borački registar, ukidanje finansiranja svih boračkih organizacija, i borački dodatak. Traže ih predugo i očajno. Nimalo sigurni, u najhladnijem danu u godini, na ulicama su kako bi skrenuli pažnju na sebe.
Piše: Azra Husarić
Skreću pažnju javnosti koja, s pravom ću reći, ne zna o njihovim problemima ništa. Skreću pažnju političkim subjektima koji su dužni pronaći rješenje za njihove probleme. A ipak, rodila se jučer gnjev u ljudima koji su bili ograničeni prohodnošću saobraćajnica, nimalo krivih građana, studenata, učenika koji su bili uskraćeni direktnog prevoza kući. Nisu to željeli, a to su postigli. Opet, ni krivi, ni dužni.
Nekoliko stotina bivših boraca izašlo je na ulice kako bi zaustavili saobraćaj na jednim od najprometnijih dionica. Nije im ovo prvi put da su na ulicama, nije ni prvi put da, kada temperature ne dozvoljavaju zdravom razumu da istraje u namjeri, oni ne odustaju. Predugo su čekali da tišina vlasti potakne neku akciju. Prije dvije godine, tačnije 19. maja 2016. godine na isti način održani su protesti povodom identičnih zahtjeva. Ništa se nije promijenilo, ništa nisu postigli, samo se nada povećava iz godine u godinu. Danas su u ime saborca, prijatelja, velikog čovjeka koji je prije par dana otišao na bolji svijet, Fejze, održali obećanu riječ. Nakon četiri godine borbe, i danas su se borili u miru.
Borba ipak traje predugo, morate prihvatiti. Vi ste danas obavljali svakodneve obaveze, išli na posao, u školu, na fakultet, ili ‘pak sjedili kući. U toplom, na suhom. Svjesni ste da sami sebi krojite put? Oni nisu, iako su oni ti koji su zaslužni za mir i odbranu Bosne i Hercegovine. Ne mogu, a da ne pomislim, kako smo lijepo, evo, dočekati 26. godinu nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Nadam se da nećete preko noći zaboraviti bivše borce koji su devet mjeseci proveli u kampu, kao da im rova nije bilo dosta četiri godine. Hoćete li mirne duše čestitati Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine?
Stavi pravu stvar na pravo mjesto
Iako je protestom probuđen gnjev u ljudima, pa su se mogli čuti komentari: ”Nek’ idu njima u kancelarije, šta smo im mi krivi’‘, kao i: ‘‘Sve opet po narodu”, na prvu sam pomislila, pa da, zašto ne idete tražiti svoja prava na mjestu gdje se traže. A onda, kada se ”ohladila” glava, pomislim, pa Bosna i Hercegovina. Ovdje se prava traže na ulicama, izgleda. Molim se da gnjev u ljudima potraje, da je ne zaborave do izbora. Duboko u sebi iskreno sumnjam da će protestima nešto postići, ne zato što sam pesimista, nego zato što sam to naučila iz prethodnih situacija. Ali, neka ovi bivši borci promjene bar odluke u vama, budućim biračima, onima koji donose najbitnije odluke.
Bojim se da će snaga izdati borce. Ne mogu oni još devet mjeseci biti na ulici da vi slučajno ne zaboravite na svoju odgovornost. Odgovorni ste koliko i ovi od kojih borci traže prava. Izašli su oni jučer na pravo mjesto da traže prava.
Danas od njih, sutra od vas.
