Edhem Eddie Čustović, rođeni je Tuzlak sa australskom adresom. Uspješan je inžinjer i inovator, profesor na uglednom La Trobe univerzitetu koji je i sam pohađao. O njemu pišu brojni domaći i svjetski mediji, jer svojim revolucionarnim izumima i inovacijama pomjera granice nauke i istraživanja.
Aktivan je član Instituta elektronike i elektrotehnike (IEEE), najveće profesionalne organizacije na svijetu. U tom institutu je urednik publikacije IMPACT, predsjednik IEEE za državu Viktoriju u Australiji i dopredsjednik za IEEE Young Professionals na globalnom nivou.
Čustović je mnogo vezan za svoju rodnu zemlju, te svim silama nastoji da pruži podršku u obrazovanju mladih ljudi pomažući im kroz Fondaciju “Bosnia & Herzegovina Futures Foundation” koju je osnovao sa bratom Rešadom, također uspješnim inžinjerom.
- Davno ste napustili svoj rodni grad, svoju Tuzlu. Kakav je osjećaj ponovo doći ovamo?
Ja se vrlo često vraćam u svoj grad, ali se sada prvi put vraćam iz poslovnih razloga. Tu sam da vidim i svoju familiju, ali usput i da održim nekoliko predavanja, tako da je poseban osjećaj ovaj put, kao što sam naveo na svojoj zvaničnoj Facebook stranici, zato što imam priliku da razgovaram o svom poslu, o svojoj Fondaciji i projektima koje vodim u BiH i van BiH. Osjećaj je fantastičan, šetajući kroz grad, imam osjećaj ponosa jer sam dobio priliku da objasnim ljudima šta radim i čime se bavim.
- Koje teme su vas dovele ovamo i šta će to mladi ljudi moći učiti od vas?
Teme će se najviše fokusirati na moj rad, na inovacije koje sprovodim širom svijeta i na Fondaciju koju sam osnovao sa svojim bratom Rešadom, projekte koje želimo da sprovedemo ovdje, način na koji želimo da pomognemo mladim ljudima da imaju bolju perspektivu. Cilj mi je da ispričam o projektima koje smo uradili u svijetu i kako smo ih spojili sa Bosnom i Hercegovinom. Da ne bi bilo priče samo o meni, pozvao sam tri studente koji rade sa nama da pokažu svoje rezultate rada kroz Fondaciju i kroz projekat koji radimo trenutno u BiH, a to je preduzetništvo među mladim ljudima.
- Veoma ste cijenjeni u svijetu po svojim nevjerovatnim izumima “Countakick” i “Tiger 3” koji su pomjerili granice i u medicini i generalno u čovječanstvu. Približite te izume našim čitateljima.
“Countakick” je jedan prenosivi uređaj koji je nastao prije više od tri godine. Riječ je o uređaju kojeg trudnica nosi oko stomaka, sastoji se od 16 mikrofona, mikroprocesora i dodatne elektronike koji ustvari snima zvukove iz stomaka i na osnovu zvukova mi odvajamo signale koristeći algoritme koje smo razvili na Univerzitetu da bi mogli odvojiti otkucaje srce, pokrete bebe, stomaka, onda treniramo algoritam kroz “machine learning” koji prepoznaje pokrete bebe ili neki drugi pokret u stomaku. Na osnovu toga smo zaključili da ne možemo samo pratiti bebu i njene pokrete, nego možemo odvojiti i druge signale koji su korisni doktorima za kasnija istaživanja.
Iza svakog mog izuma stoji makar deset ljudi kojima sam neizmjerno zahvalan. “Tiger 3” je radar koji smo radili minimalno pet godina. Riječ je o visokofrekventnom radarskom sistemu koji mjeri uticaje sunca na zemaljsku kuglu. Konkretno, to je mjerenje signala u atmosferi gdje dolazi do mnogih komplikacija zbog uticaja sunca što djeluje na vremenske prilike. Svi gledamo da li je kiša ili je sunce, ali niko od nas ne prati rezultate iz atmosfere koji imaju veliki uticaj na zemaljsku kuglu.
- Kako vi gledate na masovno napuštanje Bosne i Hercegovine? Šta je pored zaposlenja, odnosno, nezaposlenja, glavni razlog i može li se učiniti nešto da se to zaustavi?
Mladi ljudi će napuštati BiH sve dok se ne stabilizuje stanje ovdje, a tu ne govorim samo o zapošljavanju, nego i o edukacijskom sistemu koji mora dobiti reformu, politika koja sve nas non-stop guši, negativne vijesti u medijima, sve to stvara jednu negativnu klimu za omladinu. Ja lično mislim da nije sve toliko negativno, mislim da ima mnogo toga pozitivnog u našoj zemlji i moramo da radimo na tome da te vijesti isplivaju na površinu. Ja se divim i novinarima koji rade na pozitivnim pričama, koji rade s mladim ljudima, jer stvaraju dobar ambijent. Slušao sam jedno predavanje nedavno i predavač kaže : Za svaku negativnu vijest koju čujete u jednom danu, morate pokupiti pet pozitivnih vijesti usput. Kod nas nakon prvih vijesti ujutro morate pokupiti 25 – 30 vijesti kako biste pravilno balansirali s onim što ste ujuto čuli. Trebamo da se fokusiramo na naš rad, zalaganje, da stvorimo nešto lijepo i da ljudi kažu i vide da se može kod nas, da otvaramo vrata na tržištu i budemo pravi ambasadori. Kao što to rade naši sportisti kad odu u neke velike lige. Tada se stranci pitaju: Da li ima još neki Edin Džeko, Jusuf Nurkić..? Tako su naši najbolji ambasadori mladi ljudi koji rade i trude da dokažu i sebi i mladim ljudima da mogu otvoriti vrata tržišta, ali i neke nove mogućnosti za ljude koji su ostali ovdje i žele graditi budućnost u svojoj državi.
- Kada neko uspije u BiH – ljudi to ne cijene. Čim odu van države – svi cijene i veličaju taj uspjeh. Zašto je to tako i kako je to bilo u Vašem slučaju?
Mislim da ima dosta toga i da je do medija. Ako pogledate najgledanije serije na TV-u, to su neke sapunice iz Turske, osim toga, gledaju se muzičke emisije. To su kod nas “roll models”, oni koje smatramo da su uspjeli u životu. S druge strane imamo toliko naučnika koji nikada neće isplivati na površinu u medijima. Oni bi trebali biti primjer; ali ne samo naučnici, nego advokati, doktori, uspješni ljudi – njima treba dati malo više medijske pažnje. Nedavno sam imao kraći razgovor sa jednom ženom koja mi je rekla : Zar ne misliš da si previše eksponiran u medijima? Rekao sam joj: Gospođo, s punim poštovanjem, da li vi smatrate da vaša djeca treba da imaju nekog poput mene po TV-u ili novinama, umjesto pjevača i sl.? Ko predstavlja prave primjere kako doći do istinskog uspjeha?
Ja sam preuzeo ulogu da budem ambasador mladim ljudima koji su došli da urade nešto pozitivno i da podignu moral čitave države. Nedavno sam u Beču upoznao Nikolu iz Prijedora i Anisa iz Tuzle koji su me pronašli preko Facebooka i upoznavanje je dovelo do toga da oni sada mentorišu studente sa našeg kongresa.
- Šta Vam bosansko fali u Australiji? Jesu li to ćevapi, burek..?
Teško je opisati onaj osjećaj kada nadlijećete Bosnu i Hercegovinu avionom. Kada čujem pilota da kaže da za 15 minuta slijećemo u Sarajevo ili Tuzlu, poseban je osjećaj u stomaku, srce jače kuca. Imao sam priliku da poslovno odem u Češku i vraćao sam se, ne u Australiju sa dobrim poslom, nego u Sarajevo i moram vam priznati da je taj osjećaj bio nevjerovatan. Bio sam jako ponosan. Želim to uskoro ponovo osjetiti.
Ovaj mladi, nevjerovatni, inspirativni čovjek, u narednom periodu, kako kaže, razmišlja o povratku u svoju državu. Želi pomagati u obrazovanju, u napretku mladih ljudi, želi im otvarati naučna vrata širom svijeta, a istinsko je zadovoljstvo i ponos da Bosna i Hercegovina ima jednog ovakvog predstavnika u svijetu.
Edhem Eddie Čustović je dokaz da je sa jasnim ciljevima i misijom samo nebo granica!
