Tuzla je jedan od najstarijih gradova u Bosni i Hercegovini, s bogatom i zanimljivom historijom koja seže unazad nekoliko hiljada godina.
Grad Tuzla uvijek je bio jedinstven, duboka veza s zemljom i otvorenost i tolerancija ljudi su neke od njegovih najcjenjenijih karakteristika, gotovo karakterističnih za Bosnu sama po sebi. Ali grad također ima dugu i zanimljivu prošlost. Neki učenjaci nagađaju da je područje današnje Tuzle jedno od najduže neprekidno naseljenih mjesta u cijeloj Europi, proteže se kroz oko 6.000 godina.
Kao treći najveći grad u zemlji (sa oko 120.000 ljudi), Tuzla je uvijek imala važno mjesto u Bosni. Regija koja okružuje grad blagoslovljena je prirodnom ljepotom i resursima, najdragocjeniji od kojih je sol. Tuzlanske legendarne rudnike soli su poznavale mnoge civilizacije kroz vrijeme. Tuzla je toliko povezana s nalazištima soli da njen naziv potiče od turske riječi tuz (sol).
U srednjem vijeku, grad je bio poznat kao Soli, također znači sol, ili “zasoliti”, a prije toga kao Salines. Prije nego što su Rimljani osvojili Tuzlu, naseljena je bila od strane ilirskog plemena Breuca, koji su bili poznati po svojem otporu protiv rimske okupacije.
Prvi pisani trag naselja u Tuzli nalazi se u djelu Konstantina Porfirogeneta “De Administrando Imperio”, u kojem se Tuzla naziva Salines.
Kao važan dio Kraljevine Bosne, regija je, poput ostalog dijela zemlje, pala pod Otomansko carstvo 1463. godine. 1878. godine ponovo mijenja ruke kroz aneksiju Austro-Ugarskoj carstvu.
Tokom Drugog svjetskog rata, Tuzla je bila jedno od prvih područja u Europi koje je oslobođeno kada su partizani pod Josipom Brozom Titom 2. oktobra 1943. godine oslobodili grad od nacističke okupacije.
Ne postoji povijesno razdoblje u kojem Tuzla nije na neki značajan način pridonijela bogatoj kulturnoj strukturi zemlje. Priča o Šefketu Kurtu je jedan primjer dobrote i otvorenog srca tuzlanske populacije. Veza između različitih ljudi grada, kao i samog grada uvijek je bila jaka.
Godine 1920. Tuzla je svjedočila jednoj od najvažnijih epizoda u svojoj povijesti kada su sedam rudara ubijeni, a 400 pretučeni i zatvoreni zbog svojih uloga u općem štrajku poznatom kao Husinska pobuna.
Blizu 7.000 rudara svih etničkih i vjerskih pozadina sudjelovalo je u oružanoj pobuni protiv industrijskog ropstva. Unatoč prirodi kraja pobune, tuzlanski multietnički i tolerantni karakter uvijek je bio jedna od najvećih vrijednosti grada, a ova epizoda samo je dodatno utvrdila anti-autoritarnu ostavštinu grada.
Što se tiče arhitekture, iako Tuzla nema značajno veliki ili prostran stari gradski dio, puno sačuvanih zgrada iz osmanskih i austro-ugarskih razdoblja još uvijek postoji, kao i neki ostaci srednjovjekovnog doba.
Neki od najpoznatijih zgrada u gradu uključuju Turalibegovu džamiju koja ima kameni minaret i piramidalni krov, potpuno jedinstven u islamskom svijetu.
