Ne tako davno svoje probleme rješavala sam grozničavom kupovinom odjevnih predmeta koji mi u većini slučajeva nisu ni trebali.
Sreća u cijeloj priči jeste da nisam bila sama, imala sam pomoć drage prijateljice – radne kolegice. Nas dvije bi nakon napornog radnog dana žurile u obližnje jeftine prodavnice tzv. azele, harije i second hand – ove i naravno na nezaobilazni buvljak kako bi za što manje novca mogle da kupimo što više nepotrebnih stvarčica kojima ćemo da zakopamo sve probleme ovoga svijeta. Kao izgovor koristile smo otrcane rečenice u koje ni same nismo vjerovale kao: „ovo mi je baš nedostajalo“, „košulja će se uklopiti sa hlačama koje sam kupila“, „haljina ide uz cipele, torba uz kaiš, šal uz šešir i rukavice…“ i tako u nedogled.
Često se naša kupovina znala pretvoriti u pravi rat oko neke majice ili male crne haljine koju bi izvukli iz gomile i upravo taj komad krpice trebao je da zadovolji dnevnu potrebu za bijegom od problema.
Od ukućana sam krila vrećice sa kupljenim stvarima, a na svako pitanje: „je li to nešto novo?“ odgovarala sam sa – „nije, samo to do sada nisam obukla“ što je donekle bilo i istina, većinu stvari koji sam kupovala nikada nisam ni nosila.
Nastavak čitajte na : Liječenje stresa shoppingom ili bježanje od problema?
