Čarolija zvukovnih boja harmonike već 16 godina diše u životu talentovane Amele Frljučkić. Ona iza sebe ima mnoštvo uspješnih rezultata i projekata, a cijela priča o njenoj karijeri počinje na veoma neobičan način.
Ako je pitate da li je otišla s namjerom da svira harmoniku, odmahnut će glavom i objasniti da je na prijemni sa sobom u glavi ponijela ideju o drugim instrumentima, ali da je komisija zaključila po svom – svirat će harmoniku: “Bilo je to veliko razočarenje, nisam se mogla povezati s tim ‘muškim’ instrumentom. Ali, već na prvim časovima vježbanja postalo mi je jasno da će harmonika postati moj životni odabir”.
Foto: Adem Ado Softić
Danas, 16 godina nakon što je otkrila čaroliju harmonike, Amela nam je opisuje kao instrument fantastičnih mogućnosti.
“Svakodnevno pronalazim nove ljepote ovog instrumenta. Najviše volim svirati savremenu muziku, a posebno mi zadovoljstvo predstavlja izvođenje novih djela. Pored savremene, sviram i tradicionalnu muziku, ali u savremenim obradama, kao i tango muziku”, kaže.
Nema riječi kojima bih opisala muziku. Posmatra je kao univerzalni jezik za sve ljude na svijetu, kao životni poziv, izvor velike radosti, ali i veliku odgovornost, jer je dar talenta važno iskoristiti na pravi način u promovisanju kvalitetnih vrijednosti.
“Ne znam koliko tačno žena u BiH svira harmoniku, ali je interesantna činjenica da su žene uvijek svirale harmoniku iako su bile dosta rjeđe na sceni u odnosu na svoje muške kolege, što je izgradilo mišljenje javnosti o harmonici kao dominantno muškom instrumentu. Iako je i danas procentualno veći broj muškaraca koji sviraju harmoniku, razlika je ta što su žene danas veoma aktivne na sceni, što se pogotovo odnosi na umjetničku muziku”, objašnjava nam.
Prisjeća se kako su 90 posto nastavnog osoblja na odsjeku za harmoniku činile žene, kao i da su udžbenike iz kojih je učila pisale žene. Kroz sve te primjere jasno je vidljivo da su one u prošlosti bile posvećene podučavanju novih generacija, a danas polako preuzimaju scenu.
“Naravno da je veoma važno da oba spola imaju jednake šanse za razvoj karijere i napredak u životu, šta više, to bi morala biti norma danas, međutim, nije. Žene su se do sada uspjele izboriti za mnoga prava i mogućnosti koje su nekada bile nezamislive, ali imamo još puno posla u tom pravcu”, smatra Amela.
Nakon što je završila Srednju školu za muzičke talente “Andre Navarra” i Školu za srednje i više stručno obrazovanje “Sergije Stanić” iz Podgorice seli u Sarajevo gdje se upisuje na Muzičku akademiju u Sarajevu. Tu ostvaruje nevjerovatne rezultate, prosjek od 9,77 na oba ciklusa te dobija državnu stipendiju za najbolje studente. Master studij završila je na Muzičkoj akademiji u Ljubljani i Konzervatoriju “Guissepe Tartini” u Trstu zahvaljujući Erasmus plus stipendiji.
Učestvovala je na raznim takmičenjima, solistički, ali i u kamernim sastavima. Među većim međunarodnim takmičenjima izdvaja Akordeon Art (BiH), DocMusiContest (Italija), Svirel (Slovenija), Zvezdane staze (Srbija), kao i na republičkim takmičenjima u Crnoj Gori.
“Kada ne sviram, onda se bavim formalnom i neformalnom edukacijom. Moram priznati da volim multitasking, nikada nisam fokusirana samo na jednu stvar. Trenutno sam studentica završne godine master studija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na Odsjeku za politologiju, tako da pored harmonike najviše vremena ulažem u svoj studij. Koristim svaku priliku da prisustvujem seminarima, treninzima i raznim predavanjima. U slobodno vrijeme bavim se volonterskim radom koji mi donosi veliku radost”, kaže dodajući kako pored svega toga redovno nalazi vrijeme za druženje s prijateljima.
Foto: Adis Nović
Među većim ciljevima za budućnost je želja da studije što prije privede kraju. Osim toga, najavljuje kako će ove godine realizirati novi solo projekt, kao i da su trenutno u fazi dogovora brojni koncerti u inozemstvu. Naposljetku, voljela bi da projekti koje je ranije radila s prijateljima ove godine ugledaju svjetlo dana, kao i da nastavi putovati što je više moguće.
